Ratko Mladić, bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i pravosnažno osuđeni ratni zločinac, preminuo je 27. augusta 2026. godine u pritvorskoj bolnici Ujedinjenih naroda u Haagu, gdje je služio doživotnu kaznu zatvora.
Iza njega nisu ostale samo hiljade stranica sudskih presuda i svjedočenja preživjelih. Ostali su i videosnimci nastali tokom rata, među kojima je posebno potresan zapis iz Srebrenice u julu 1995. godine.
Na snimku se Mladić približava autobusu u kojem se nalaze bošnjačke žene i djeca.
„Dobra večer, ja sam general Mladić“, govori ljudima pred kamerom.
Rečenica sama po sebi zvuči gotovo svakodnevno.
Ono što joj daje potpuno drugačije značenje jeste ono što danas znamo iz pravosnažnih presuda međunarodnih sudova o događajima koji su se tih dana odvijali u Srebrenici.
ŽENE I DJECA U AUTOBUSE, MUŠKARCI I DJEČACI ODVAJANI
Nakon pada zaštićene zone Srebrenica snage VRS-a i policije organizovale su prisilno premještanje približno 25.000 Bošnjaka, uglavnom žena, djece i starijih osoba, autobusima i kamionima prema teritoriji pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Istovremeno su bošnjački muškarci i dječaci sistematski odvajani.
Haški tribunal utvrdio je da su među odvojenima bila i djeca od svega 12 godina, kao i muškarci stariji od 60 godina. Ljudi u autobusima uvjeravani su da će muškarci kasnije doći za njima.
Nisu došli.
Muškarci i dječaci odvedeni iz Potočara, zajedno s hiljadama onih koji su zarobljeni nakon pokušaja proboja kroz šumu, završavali su u privremenim zatočeničkim objektima, a zatim na mjestima masovnih pogubljenja.
U narednim danima ubijeno je više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Međunarodni sudovi pravosnažno su utvrdili da je riječ o genocidu.
KAMERA JE SNIMALA JEDNO, PRESUDE SU OTKRILE ŠTA SE DOGAĐALO
Upravo zato danas snimci Mladića među civilima djeluju toliko uznemirujuće.
Pred kamerama se obraća ženama i djeci, pokušava ostaviti dojam kontrole i govori ljudima da se ne boje.
Istovremeno se odvijao proces razdvajanja porodica koji će završiti masovnim ubistvima.
Sud nije svoju odluku zasnivao na jednom snimku niti na jednoj izjavi.
Tokom višegodišnjeg procesa saslušani su brojni svjedoci i analizirane ogromne količine vojnih dokumenata, naredbi, presretnutih razgovora, videosnimaka, forenzičkih dokaza i podataka iz masovnih grobnica.
Pretresno vijeće MKSJ-a 22. novembra 2017. proglasilo je Mladića krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja te ga osudilo na doživotni zatvor.
Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma 8. juna 2021. potvrdilo je ključne osuđujuće presude i doživotnu kaznu.
SREBRENICA NIJE BILA JEDINI DIO PRESUDE
Mladićeva odgovornost nije se odnosila samo na genocid u Srebrenici.
Pravosnažno je osuđen i za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje.
Sud je utvrdio i njegovu vodeću ulogu u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom, kao i odgovornost za uzimanje pripadnika Ujedinjenih naroda za taoce.
Nakon rata Mladić se godinama skrivao.
Uhapšen je u Srbiji 26. maja 2011. godine, a nekoliko dana kasnije prebačen je u Haag. Tamo je proveo ostatak života, posljednjih godina uz ozbiljne zdravstvene probleme.
Njegova smrt ne mijenja ono što je utvrđeno presudama.
A snimak iz autobusa u Srebrenici ostaje jedan od onih historijskih dokumenata koji dobivaju puno značenje tek kada znamo šta se događalo izvan kadra.
Čuje se miran glas:
„Dobra večer, ja sam general Mladić.“
A nekoliko decenija kasnije sudske presude ostavile su precizan odgovor na pitanje šta je uslijedilo nakon tih riječi.
