Veteran Pantera podržao Ameriku pa izazvao buru: Jedna zastava otvorila stare rane i nove svađe
Kako prenosi Crna hronika, uoči utakmice šesnaestine finala Svjetskog prvenstva između Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država pažnju javnosti privukla je objava Petra Cvijetinovića, predsjednika Udruženja veterana Garde “Panteri”. On je na društvenim mrežama objavio fotografije na kojima pozira s velikom američkom zastavom, dok je zastava SAD-a bila postavljena i preko haube njegovog automobila.
Uz fotografije je, prema navodima iz teksta, napisao da su “Semberija i Panteri uz Ameriku” i poručio: “Idemo jako, volimo mi njih koliko oni vole nas.” I tu je krenula lavina.
Jedni su objavu shvatili kao šalu, provokaciju ili običnu sportsku podršku pred utakmicu. Drugi su je dočekali kao uvredu, posebno zato što dolazi od čovjeka koji predvodi udruženje veterana jedinice koja ima snažan simbolički značaj za dio srpskog stanovništva u Semberiji i Republici Srpskoj.
JEDNA ZASTAVA, STO KOMENTARA
Na Balkanu nikada nije samo sport. Kad igraju Bosna i Hercegovina i Amerika, za normalan svijet to bi trebalo biti 90 minuta fudbala, navijanja, emocije i malo zdravog sportskog rivalstva. Ali kod nas se i utakmica lako pretvori u političku raspravu, ratno prisjećanje i međusobno prebrojavanje rana.
Cvijetinovićeva objava zato nije prošla tiho. Prema komentarima koji se navode u tekstu, dio ljudi mu je zamjerio što podržava SAD, podsjećajući na američku ulogu u ratovima devedesetih i bombardovanja. Neki su pisali da ih je razočarao, drugi da je sramota podržavati državu koju smatraju neprijateljem, a pojedini komentari otišli su i u grub, uvredljiv ton.
I tu se vidi ono što već znamo: društvene mreže su mjesto gdje se ljudi često ne zaustavljaju ni kad treba. Umjesto normalnog neslaganja, odmah idu uvrede, teške riječi i pokušaj da se neko javno ponizi.
SPORT I POLITIKA KOD NAS NIKAD NE IDU ODVOJENO
Realno gledano, čovjek ima pravo navijati za koga hoće. Može neko navijati za BiH, za SAD, za Brazil, Argentinu ili nikoga. To je lični izbor. Ali isto tako, kada si na javnoj funkciji u veteranskom udruženju i kada nosiš težinu jedne ratne simbolike, onda moraš znati da svaka objava neće biti dočekana kao običan navijački status.
Nije isto kada običan čovjek iz dnevne sobe napiše “navijam za Ameriku” i kada to uradi predsjednik udruženja veterana Garde “Panteri”, uz zastavu SAD-a na automobilu. Poruka tada dobija drugi ton, sviđalo se to nekome ili ne.
Zato nije čudno što su reakcije bile burne. Jedan dio javnosti ovo vidi kao sportsku provokaciju uoči velike utakmice BiH. Drugi dio kao okretanje leđa vlastitim ratnim sjećanjima. Treći dio kao dokaz koliko je Balkan pun kontradikcija: danas se neko zaklinje u jednu priču, sutra navija za državu koju su njegovi istomišljenici godinama predstavljali kao neprijatelja.
BALKAN PAMTI SVE, ALI RIJETKO ŠTA NAUČI
Ova objava pokazala je još jednu stvar: mi na Balkanu pamtimo sve, ali malo šta naučimo. Svaku zastavu pretvorimo u svađu. Svaku utakmicu u politički obračun. Svaki status u priliku da neko nekome kaže da je izdajnik, budala ili sramota.
A možda bi se nekad moglo i drugačije. Možda bi se moglo reći: ne slažem se s tobom, ali neću te vrijeđati. Možda bi se moglo priznati da ljudi imaju različite stavove, pa čak i kad su ti stavovi čudni, kontradiktorni ili provokativni.
Naravno, javne ličnosti moraju biti spremne na kritiku. Ako neko objavi poruku koja dira u osjetljive teme, ne može očekivati samo aplauz. Ali kritika nije isto što i pljuvanje. Jedno je pitati zašto podržavaš Ameriku u takvom kontekstu, a drugo je vrijeđati čovjeka najgorim riječima.
Na kraju, cijela priča govori više o nama nego o jednoj američkoj zastavi. Pokazuje koliko su rane još otvorene, koliko je sport opterećen politikom i koliko ljudi na društvenim mrežama brzo plane.
Utakmica prođe, rezultat se zaboravi, ali komentari ostanu kao slika društva koje još nije naučilo razgovarati bez otrova.
Izvor: Crna hronika
