Sjedinjene Američke Države ušle su u rat s Iranom uvjerene da će tehnološka i vojna nadmoć brzo slomiti Teheran.
Pet mjeseci kasnije Iran nije poražen, sukob nije završen, a iz Washingtona stiže vijest koja bi mogla zabrinuti mnogo više od samog Pentagona: američka vojska gotovo je potrošila zalihe pojedinih ključnih projektila dugog dometa.
Prema Reutersu, američka vojska iskoristila je najveći dio raspoloživih projektila ATACMS i novijih Precision Strike Missile sistema. Riječ je o preciznom oružju kojim se udaljene mete mogu gađati bez slanja pilota duboko u neprijateljski zračni prostor.
Na papiru, Amerika i dalje ima najveću vojnu mašineriju na svijetu. Međutim, rat nije vojna parada niti televizijska grafika. Projektil koji je danas ispaljen ne može se sutra čarobno vratiti u skladište.
Rat je trajao duže nego što je Washington očekivao
Donald Trump pokrenuo je sukob očekujući brz rezultat. Umjesto toga, rat je ušao u šesti mjesec, dok američka vojska nastavlja prebacivati projektile iz drugih dijelova svijeta kako bi održala operacije na Bliskom istoku.
Tu nastaje problem koji prevazilazi Iran.
ATACMS i PrSM nisu važni samo za sadašnji rat. Američki vojni planeri računaju na njih i u slučaju mnogo većeg sukoba, posebno protiv Kine, čija bi snažna protuzračna odbrana znatno otežala klasične napade avionima.
Svaka raketa potrošena u Iranu zato je raketa koje možda neće biti dovoljno ukoliko sutra izbije nova kriza oko Tajvana, na Korejskom poluotoku ili na evropskom frontu.
Trump odbacuje tvrdnje o nestašici i tvrdi da Amerika ima više municije nego što joj je potrebno. Istovremeno, američki proizvođači oružja ubrzavaju proizvodnju, dok izvještaji ukazuju da su globalni sukobi već ozbiljno ispraznili Pentagonova skladišta.
Nisu problem samo rakete za napad
Još veća zabrinutost vlada zbog odbrambenih sistema.
Prema procjeni Centra za strateške i međunarodne studije, od početka rata potrošeno je približno 65 posto američkih presretača Patriot, dok su zalihe presretača THAAD smanjene za oko 38 posto. Zalihe Patriota navodno su pale ispod hiljadu komada, a THAAD presretača ostalo je približno 250.
To više nije samo pitanje koliko snažno Amerika može napasti. To je pitanje koliko dugo može štititi vlastite baze, vojnike i saveznike od iranskih raketa i dronova.
Pojedini izvori navode i da je potrošena gotovo polovina američkih krstarećih projektila Tomahawk. Reuters taj podatak nije mogao nezavisno potvrditi, ali je još u martu izvijestio da je više od 850 Tomahawka ispaljeno za samo četiri sedmice sukoba.
Iran možda nije pobijedio, ali je pokazao američku slabost
Ne treba pretjerivati i tvrditi da je Amerika ostala bez oružja. Nije. SAD i dalje raspolaže ogromnim arsenalom, mornaricom, avijacijom i proizvodnim kapacitetima kakve Iran ne može dostići.
Iran se ne predaje, Trump nema lak izlaz: Evo šta se sada može dogoditi
Ali ovaj rat razotkrio je jednu neugodnu istinu: čak ni najmoćnija vojna sila ne može beskonačno trošiti skupe rakete brže nego što ih industrija može proizvesti.
Iran možda nije vojno pobijedio Ameriku, ali je uspio nametnuti rat iscrpljivanja. To je upravo ona vrsta sukoba koju velike sile najviše mrze – rat u kojem protivnik ne mora biti jači, već samo dovoljno izdržljiv da sačeka trenutak kada cijena postane previsoka.
Trump sada mora odlučiti hoće li nastaviti trošiti oružje pripremljeno za moguće mnogo veće ratove ili će pokušati pronaći izlaz koji još uvijek može predstaviti kao pobjedu.
Jer arsenal može izgledati beskonačno samo dok rat ne počne. Nakon toga svaka raketa ima cijenu, svako skladište ima dno, a svaka velika sila prije ili kasnije otkrije da moć nije isto što i neograničena moć.
Izvor: Reuters, CSIS
