ALICE WEIDEL OTVARA PITANJE KOJE JE NJEMAČKA DUGO IZBJEGAVALA: Reforma Evropske unije ili referendum o izlasku?
Kako je još u januaru 2024. godine prenio Financial Times, liderka Alternative za Njemačku Alice Weidel izjavila je da bi vlada predvođena AfD-om prvo pokušala temeljito reformirati Evropsku uniju, a u slučaju neuspjeha građanima ponudila referendum o njemačkom članstvu. Zbog toga tvrdnja da je najavila bezuslovni izlazak Njemačke iz EU nije sasvim precizna – riječ je o mogućem „DExitu“ ako Brisel ne prihvati promjene koje AfD traži.
Weidel je britanski Brexit tada opisala kao primjer da velika država može donijeti samostalnu odluku o napuštanju Unije. AfD želi smanjiti ovlasti evropskih institucija i vratiti više političke moći državama članicama.
Međutim, Weidel je početkom 2025. govorila i o pokušaju mijenjanja Evropske unije iznutra. Drugim riječima, poruka nije jednostavno „sutra izlazimo“, nego otprilike: ili će se EU vratiti modelu saveza suverenih država ili će njemačkim biračima biti ponuđeno da odluče žele li u njoj ostati.
PRVO REFORMA, A TEK ONDA REFERENDUM
Razlika je važna jer bi izlazak Njemačke iz Unije bio daleko ozbiljniji od Brexita. Njemačka je najveća ekonomija EU, jedan od najvećih finansijera zajedničkog budžeta i centralna karika evropske industrije.
Takav potez ne bi bio obično zatvaranje vrata u Briselu. Zatresao bi euro, trgovinu, tržište rada i političku stabilnost cijelog kontinenta. Evropska unija bez Njemačke teško bi mogla nastaviti funkcionirati u današnjem obliku, ali bi i sama Njemačka platila ogromnu cijenu.
Lako je vikati „vratimo suverenitet“, ali kamioni na granicama, carine i poremećeni lanci proizvodnje ne hrane se političkim sloganima. Britanci su već pokazali da razvod od Brisela može biti mnogo skuplji i komplikovaniji nego što izgleda tokom kampanje.
POVRATAK MIGRANATA I JAČANJE GRANICA
AfD zastupa znatno strožiju migracijsku politiku. Weidel je govorila o zatvaranju granica za nezakonite ulaske i povratku osoba koje nemaju pravo boravka u Njemačkoj. Koristila je i izraz „remigracija“, najavljujući povratke u velikom obimu.
Ipak, i ovdje treba precizno birati riječi. Protjerivanje ljudi koji su nezakonito u zemlji i protjerivanje državljana ili zakonitih stanovnika nisu ista stvar. Prvo postoji u zakonima gotovo svake države, dok bi drugo otvorilo ozbiljna ustavna pitanja i mogućnost zloupotreba.
Država ima pravo kontrolirati granice i provoditi vlastite zakone. Ali mora istovremeno poštovati ljudsko dostojanstvo, pravo na azil i pojedinačno razmatranje svakog slučaja. Red bez pravde može postati represija, baš kao što pravila bez primjene mogu postati običan papir.
NJEMAČKA ODLUKA PROMIJENILA BI CIJELU EVROPU
Uspon AfD-a pokazuje da dio njemačkih građana više ne vjeruje tradicionalnim strankama. Brinu ih migracije, sigurnost, cijene energije, stanje ekonomije i osjećaj da se odluke donose daleko od njih.
Ignoriranje tih pitanja neće oslabiti AfD. Naprotiv, praznina koju ostave vlast i opozicija obično se brzo napuni najglasnijim odgovorima. Ali ni opravdano nezadovoljstvo ne znači da je svako ponuđeno rješenje dobro.
Pozivanje na Poslanicu Rimljanima i pokornost vlastima može biti lični vjerski stav autora izvorne objave, ali ne predstavlja politički argument niti obavezuje građane da nekritički podrže bilo koju stranku. U demokratskom društvu vlast nije iznad pitanja, zakona i odgovornosti. Mudro vodstvo ne traži slijepu poslušnost, već prihvata provjeru svojih odluka.
Weidel je otvorila teme koje će teško nestati iz evropske politike. Međutim, između snažne izjave i izvodljive politike nalazi se račun koji na kraju uvijek stigne građanima.
Izvori: Financial Times, Reuters, The Guardian
