Tri čovjeka. Tri velike sile. Jedan mogući sastanak koji bi mogao otvoriti neka od najvažnijih pitanja svjetske politike.
Vladimir Putin, Donald Trump i Xi Jinping mogli bi se naći za istim stolom u Kini. Vijest je privukla ogromnu pažnju jer se ne radi samo o diplomatskom susretu. Riječ je o liderima država koje imaju ogroman utjecaj na svjetsku sigurnost, ekonomiju i međunarodne odnose.
Ali iza velikih najava krije se pitanje koje zaslužuje mnogo više pažnje: ako se za jednim stolom razgovara o budućnosti drugih država, ko će zastupati interese tih država?
I još važnije, može li dogovor najvećih sila zaista donijeti mir ili samo novu raspodjelu političkog utjecaja?
TRI VELIKE SILE, TRI RAZLIČITA INTERESA
Prema izvještajima Reutersa, mogućnost trilateralnog sastanka razmatrana je uoči samita APEC-a u Kini, planiranog za novembar.
Kremlj je potvrdio da se o takvoj mogućnosti razgovaralo, ali je naglasio da konkretan dogovor i dnevni red nisu utvrđeni.
Trump je pokazao spremnost za razgovore, posebno o nuklearnom oružju i njegovom ograničavanju.
Moskva, prema medijskim navodima, želi otvoriti pitanje završetka rata u Ukrajini.
Kina ima vlastite interese. Peking želi zadržati snažan međunarodni položaj, očuvati ekonomske veze i izbjeći poteze koji bi mogli dodatno pogoršati odnose s velikim trgovinskim partnerima.
Dakle, tri lidera mogu imati zajednički interes za razgovor, ali to ne znači da imaju iste ciljeve.
U međunarodnoj politici zajednička fotografija ne predstavlja automatski zajedničku strategiju.
KO JE POZVAN DA ODLUČUJE O SUDBINI UKRAJINE?
Ovdje dolazimo do najosjetljivijeg pitanja.
Ako bi rat u Ukrajini postao jedna od glavnih tema sastanka, gdje bi u toj priči bila sama Ukrajina?
Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrii Sybiha već je kritikovao ideju razgovora velikih sila o završetku rata bez direktnog učešća Kijeva.
Takva zabrinutost ima razumljivu osnovu.
Nijedna država ne želi da se o njenoj teritoriji, sigurnosti i političkoj budućnosti odlučuje bez njenog pristanka.
S druge strane, razgovori između Washingtona, Moskve i Pekinga mogli bi pomoći u smanjenju međunarodnih napetosti.
Diplomatiju ne treba odbacivati samo zato što za stolom sjede politički protivnici.
Međutim, razgovor o miru i nametanje mirovnih uslova nisu ista stvar.
Pregovori koji bi zanemarili interese direktno pogođenih država teško bi mogli stvoriti dugoročnu stabilnost.
EVROPA PRED NEUGODNIM PITANJEM
Posebno je zanimljiv položaj Evropske unije.
Evropske države godinama izdvajaju značajna sredstva za sigurnost, ekonomsku pomoć Ukrajini i jačanje vlastite odbrane.
A sada se pojavljuje mogućnost da o ključnim globalnim pitanjima razgovaraju Washington, Moskva i Peking, bez direktnog evropskog predstavnika u tom formatu.
To ne znači da je Evropa isključena iz svih diplomatskih procesa.
Ali pokazuje koliko je važno da Evropska unija razvije sposobnost samostalnog i usklađenog političkog djelovanja.
Jer ekonomska snaga ne garantuje automatski i geopolitički utjecaj.
Evropa se mora zapitati želi li biti aktivan učesnik međunarodnih odluka ili prostor na koji se posljedice tih odluka prenose.
A šta je s malim državama?
Njihova sigurnost još snažnije zavisi od međunarodnog prava i institucija koje ograničavaju samovolju velikih sila.
ZAKLJUČAK: MIR ILI NOVA PODJELA UTJECAJA?
Mogući sastanak Trumpa, Putina i Xija mogao bi biti značajan diplomatski događaj.
Razgovori o ograničavanju nuklearnog naoružanja i smanjenju međunarodnih sukoba svakako zaslužuju podršku.
Ali ne smije se zaboraviti osnovno pitanje: ko snosi posljedice političkih dogovora?
Najveće sile imaju pravo pregovarati o svojim odnosima. Nemaju pravo jednostrano određivati sudbinu drugih država.
Zato uspjeh eventualnog sastanka ne treba mjeriti veličinom političkih imena, nego konkretnim doprinosom miru i međunarodnoj sigurnosti.
Šta vi mislite: može li susret Trumpa, Putina i Xija donijeti stabilniji svijet ili bi mogao otvoriti prostor za novu podjelu utjecaja?
Pišite u komentarima i pratite Pumpajj.com.
Izvori: Reuters, 19.10.2026; AFP, 19.10.2026; Deutsche Welle, 21.10.2026.
Napomena: Tekst je autorski politički komentar zasnovan na javno dostupnim informacijama. Analitičke ocjene predstavljaju mišljenje autora.
