AUTORSKI KOMENTAR | PUMPAJJ.COM
Postoji jedna neugodna istina koju velike vojne sile ponekad moraju priznati: možete imati najmodernije avione, najskuplje oružje i ogromnu vojnu nadmoć, ali to ne znači da ćete bombardovanjem automatski riješiti problem zbog kojeg ste započeli vojnu operaciju.
Novi izvještaj Bloomberga otvorio je upravo to pitanje kada je riječ o Iranu.
Prema procjenama zapadnih zvaničnika upoznatih s obavještajnim podacima, Iran je uspio sačuvati značajan dio svojih kapaciteta za proizvodnju raketa i bespilotnih letjelica, uprkos mjesecima američkih i izraelskih napada.
To znači da Teheran, prema tim procjenama, i dalje raspolaže mogućnošću obnavljanja dijela vojnog arsenala.
Jedan od zapadnih zvaničnika naveo je da Iran još posjeduje znatne zalihe balističkih i protubrodskih raketa, dok je drugi važan element izvještaja tvrdnja da Rusija također isporučuje rakete Iranu.
Rusko Ministarstvo odbrane nije odgovorilo na Bloombergov zahtjev za komentar o tim navodima.
Bijela kuća odbacuje procjene koje dovode u pitanje rezultate američkih operacija i tvrdi da su iranski vojni proizvodni kapaciteti ozbiljno uništeni.
Dakle, postoje dvije bitno različite slike istog rata.
Jedna dolazi iz političkog vrha Washingtona, a druga iz procjena zapadnih zvaničnika koji govore o preostalim iranskim vojnim mogućnostima.
ALI OVDJE SE OTVARA MNOGO VEĆE PITANJE.
Šta zapravo znači vojna pobjeda?
Da li je dovoljno uništiti određeni broj vojnih postrojenja, pogoditi strateške ciljeve i proglasiti operaciju uspješnom?
Ili se stvarni rezultat mora mjeriti time je li prijetnja zbog koje je rat vođen zaista smanjena na duži period?
Ako zemlja nakon višemjesečnih napada i dalje može obnavljati značajan dio svog arsenala, onda se opravdano postavlja pitanje koliko su ostvareni dugoročni strateški ciljevi vojne kampanje.
Naravno, to ne znači da Iran nije pretrpio ozbiljnu štetu.
Američki i izraelski napadi pogodili su brojne vojne i druge objekte, a iranske oružane snage suočene su s velikim gubicima.
Ali postoji ogromna razlika između nanošenja velike štete protivniku i potpunog uklanjanja njegove sposobnosti da nastavi sukob.
Historija je više puta pokazala da vojna nadmoć ne garantuje politički uspjeh.
Velike sile mogu dobiti brojne bitke, a da pritom ne ostvare dugoročnu stabilnost koju su obećavale.
U slučaju Irana posebno zabrinjava mogućnost nastavka ciklusa napada, obnavljanja arsenala i novih vojnih odgovora.
Takav razvoj događaja ne bi pogodio samo Iran, Izrael i američke snage na Bliskom istoku.
Posljedice bi mogle osjetiti i druge države kroz nove sigurnosne krize, poremećaje u trgovini i rast cijena energenata.
A najveću cijenu dugotrajnih sukoba često plaćaju obični ljudi.
Oni koji ne odlučuju o vojnim operacijama, ne učestvuju u pregovorima i nemaju uticaj na političke odluke svojih vlada.
Posebno je važno naglasiti da sposobnost Irana da obnovi dio vojnog arsenala ne predstavlja dokaz da bi mogao pobijediti u širem sukobu sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Takav zaključak ne proizlazi iz dostupnih informacija.
Ali dostupne procjene jesu razlog za ozbiljno preispitivanje tvrdnji da se složeni sigurnosni problemi mogu trajno riješiti isključivo vojnom silom.
ZAKLJUČAK
Bombardovanje može uništiti fabriku, ali ne mora uništiti znanje potrebno da se izgradi nova.
Može oslabiti vojsku, ali ne mora ukloniti političke razloge zbog kojih se sukob nastavlja.
Može donijeti taktički uspjeh, ali bez diplomatskog rješenja ne mora donijeti dugoročnu sigurnost.
Zato bi stvarni rezultat američkih i izraelskih operacija trebalo procjenjivati na osnovu provjerljivih činjenica, a ne isključivo političkih izjava.
Ako je cilj bio dugoročno smanjiti opasnost od novih sukoba, onda je potrebno odgovoriti na pitanje koliko je taj cilj zaista ostvaren.
Jer prava sigurnost ne mjeri se samo brojem uništenih vojnih objekata.
Mjeri se i time koliko je smanjena vjerovatnoća da će ljudi ponovo živjeti pod prijetnjom rata.
PITANJE ZA ČITAOCE
Ako Iran nakon osam mjeseci napada i dalje može proizvoditi rakete i obnavljati arsenal, šta to govori o stvarnim rezultatima američke i izraelske vojne kampanje?
Mogu li se ovakvi sukobi dugoročno riješiti vojnom silom ili je diplomatski sporazum neophodan za trajnu sigurnost?
Napišite svoje mišljenje u komentarima i pratite Pumpajj.com za nove autorske komentare i međunarodne analize.
Napomena: Tekst predstavlja autorski komentar. Procjene o iranskim vojnim kapacitetima temelje se na izjavama neimenovanih zapadnih zvaničnika, a njihov puni sadržaj nije nezavisno dostupan javnosti. Američka administracija osporava te procjene.
Izvor: Bloomberg, The Japan Times, The Times of Israel,
