Kako prenosi The National u izvještaju s Venecijanskog filmskog festivala, više od 200 umjetnika i ljudi iz svijeta kulture podržalo je inicijativu Venice4Palestine, kojom se od organizatora jednog od najvažnijih filmskih festivala na svijetu traže konkretniji potezi i javna solidarnost s Palestincima. Među imenima koja su privukla posebnu pažnju nalaze se Roger Waters, glumac Guy Pearce i francuska nobelovka Annie Ernaux.
Kada političar govori o ratu, to se od njega očekuje.
Kada se oglasi jedna slavna osoba, može se reći da je riječ o osobnom političkom stavu.
Ali kada se pod istom porukom pojave stotine ljudi iz svijeta filma, muzike, književnosti i kulture, priča postaje mnogo veća.
Upravo to sada gledamo oko Venecijanskog filmskog festivala.
OD CRVENOG TEPIHA DO PALESTINE
Venecijanski filmski festival simbol je glamura, velikih premijera, svjetskih zvijezda i crvenog tepiha.
Ali ove godine politika se ponovo probila između kamera i filmskih projekcija.
Inicijativa Venice4Palestine okupila je više od 200 potpisnika koji traže da festival ne ostane nijem prema događajima u Gazi i položaju Palestinaca.
Među zahtjevima o kojima izvještavaju mediji nalazi se i isticanje palestinske zastave na festivalu kao javnog znaka solidarnosti.
Roger Waters u toj priči možda nije iznenađenje. Bivši član Pink Floyda godinama vrlo glasno govori o Palestini i izraelskoj politici, a njegovi stavovi izazivali su ogromne polemike i optužbe, uključujući optužbe za antisemitizam koje je on odbacivao.
Ali Waters sada nije sam.
Među ljudima koji su podržali inicijativu nalazi se i Guy Pearce, glumac poznat publici širom svijeta, kao i Annie Ernaux, jedna od najvažnijih savremenih francuskih književnica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost.
Upravo širina liste daje ovoj inicijativi težinu.
POZNATE LIČNOSTI SVE MANJE ŽELE ŠUTJETI
Gaza je posljednjih godina napravila nešto što se još prije nekoliko godina činilo gotovo nezamislivim.
Tema Izraela i Palestine preselila se direktno na najveće pozornice zapadne popularne kulture.
Vidjeli smo palestinske simbole na dodjelama nagrada, pozive na prekid vatre na crvenim tepisima, otvorena pisma hollywoodskih zvijezda i javne sukobe između umjetnika zbog Izraela.
Sada se ista rasprava nastavlja u Veneciji.
Naravno, poznata osoba nije stručnjak za međunarodno pravo samo zato što je poznata.
Glumac, pjevač ili pisac može pogriješiti kao i bilo koji drugi čovjek.
Ali postoji nešto što oni imaju, a većina ljudi nema: ogromnu publiku.
Jedna rečenica Rogera Watersa, Guya Pearcea ili poznatog oskarovca može doći do više ljudi nego deset konferencija za novinare neke međunarodne institucije.
Zato njihove riječi imaju političku težinu čak i kada oni sami nisu političari.
A upravo zbog toga izazivaju i toliko snažne reakcije.
GDJE SU IZRAELSKE ŽRTVE I TAOCI?
Ovdje treba reći i ono što će s pravom pitati druga strana.
Kada se govori o Gazi, ne može se jednostavno izbrisati ono što se dogodilo 7. oktobra 2023. godine, ubijene izraelske civile niti pitanje talaca.
Kritičari propalestinskih kulturnih inicijativa često upravo to zamjeraju njihovim učesnicima: smatraju da se sukob prikazuje jednostrano i da se premalo govori o odgovornosti Hamasa.
To je legitimno pitanje.
Ali jednako je legitimno pitati može li stradanje palestinskih civila biti gurnuto u stranu samo zato što je rat počeo nakon zločina Hamasa.
Civil nije manje civil zato što se rodio s jedne ili druge strane granice.
Tu bi kultura možda trebala biti najglasnija.
Saznaj više…
RUFFALO GOVORIO O GAZI, A ONDA JE STIGAO ŽESTOK ODGOVOR IZ IZRAELA
NE MORAŠ BITI PALESTINAC DA BI TE BOLJELA GAZA
Možda upravo zato ova priča privlači pažnju.
Na listi nisu samo Palestinci niti ljudi iz jednog političkog kruga.
Tu su glumci, muzičari, književnici i druge javne ličnosti.
Ne moramo se slagati sa svakim zahtjevom Venice4Palestine. Ne moramo prihvatiti ni svaku izjavu svakog njenog potpisnika.
Ali više od 200 ljudi koji javno stave svoje ime iza jedne inicijative ipak šalju poruku koju nije moguće jednostavno ignorirati.
Ratovi jednog dana završe.
Crveni tepisi se smotaju, nagrade završe na policama, političari odu, a naslovnice se zaborave.
Ono što ostaje jeste pitanje ko je govorio kada je smatrao da treba govoriti, a ko je odlučio šutjeti.
Izvor: The National, Venice4Palestine, izvještavanje s Venecijanskog filmskog festivala, septembar 2026.
