Vijest da su pojedini građani Beograda rekli kako bi na Svjetskom prvenstvu radije navijali za Bosnu i Hercegovinu nego za Hrvatsku izazvala je mnogo reakcija na društvenim mrežama. Iskreno, ne vidim zašto bi to bilo bilo kakvo iznenađenje.
Ljudi navijaju za koga žele. Neko zbog simpatija, neko zbog prijatelja i rodbine, neko zbog stila igre, a neko jednostavno zato što mu je ta reprezentacija bliža srcu. To je suština sporta.
Mnogo veći problem je što se na Balkanu i dalje pokušava od obične sportske ankete napraviti politička priča. Ako neko iz Beograda navija za Bosnu i Hercegovinu, to ne znači da je protiv Srbije. Ako neko navija za Hrvatsku, ne znači da je protiv Bosne i Hercegovine. To je samo sport.
Uostalom, navijači širom svijeta često podržavaju reprezentacije koje nemaju nikakve veze s njihovom državom. Mnogi Srbi navijaju za Argentinu zbog Messija, mnogi Bosanci za Brazil, a mnogi Hrvati za neku treću reprezentaciju. To nikome nije sporno.
Možda bi upravo sport trebao biti jedna od rijetkih stvari koja povezuje ljude na Balkanu, umjesto da se koristi za nove podjele. Kada reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedi, raduju se njeni navijači. Kada pobijedi Hrvatska, raduju se njeni navijači. U tome nema ništa loše.
@soccerbet.srb Za koga ćete vi navijati na Mundijalu? 🤔⚽️ #fudbal #worldcup #worldcup2026 #football
Zato mi je mnogo zanimljivije pitanje zašto se toliko pažnje posvećuje tome za koga će neko navijati, umjesto tome kako napraviti jače reprezentacije, bolji sport i više uspjeha za cijeli region.
Na kraju krajeva, navijanje je stvar emocije, a emocije se ne mogu narediti niti zabraniti.
