AMERIKANKA ZBOG BOJANA ZAMIJENILA LOS ANĐELES SELOM U SRIJBI: Danas se zove Milica, čuva životinje i pravi sir
Kada je Bojan Kanja iz sremskog sela Bingula poslao poruku Amerikanki Iris Esprit, nije mogao pretpostaviti da će odgovor čekati mjesecima. Još manje je mogao zamisliti da će žena s drugog kraja svijeta jednoga dana postati njegova supruga, preseliti se u njegovo selo i potpuno promijeniti život njihove porodice.
Iris je živjela u Sjedinjenim Američkim Državama, daleko od sremskih njiva i seoskih dvorišta. Iza sebe je imala razvod, ubrzan život i osjećaj da joj, uprkos svemu što je okružuje, nedostaju mir, bliskost i pripadnost.
Bojan je također prošao kroz razvod i teško životno razdoblje. Bio je razočaran i gotovo spreman odustati od potrage za ljubavlju. Onda je, upravo kada je razmišljao o gašenju društvenih mreža, stigao Irisin odgovor.
RAZGOVOR KOJI VIŠE NISU ŽELJELI PREKINUTI
Počeli su se dopisivati, a poruke su ubrzo zamijenili dugim telefonskim razgovorima. Iako su ih dijelile hiljade kilometara, drugačije kulture i potpuno različiti načini života, oboje su osjećali da se između njih razvija nešto ozbiljno.
Iris je odlučila doći u Srbiju kako bi Bojana upoznala uživo. Prema njenim riječima, plan je bio da ostane nekoliko mjeseci, a potom nastavi dalje. Čekao ju je i posao u Kini, pa Bingula nije trebala biti njena konačna stanica.
Ali nakon susreta s Bojanom planovi su se promijenili.
Iris je kasnije govorila da se ljudi koje upoznamo preko interneta uživo ponekad pokažu potpuno drugačijima. Kod Bojana to nije osjetila. Čovjek kojeg je srela bio je isti onaj s kojim je mjesecima razgovarala.
Bojan je njihov prvi zagrljaj opisao kao trenutak u kojem mu se vratio izgubljeni dio života. Kaže da se pored nje konačno smirio i da mu je postala oslonac kakav dugo nije imao.
DOŠLA NA NEKOLIKO MJESECI, A PRONAŠLA DOM
Umjesto povratka u Ameriku, Iris je ostala u Binguli. Život velikog grada zamijenila je kućom, baštom, životinjama i svakodnevnim poslovima koje ranije gotovo nije poznavala.
Danas hrani koze i živinu, uređuje dvorište, cijepa drva, popravlja ogradu i pravi kozji sir. Istovremeno radi putem interneta, bavi se društvenim mrežama i životnim savjetovanjem.
Ne pokušava prikazati život na selu kao savršenu bajku. Posla ima mnogo, jezik još uči, a navike koje je donijela iz Amerike ponekad se sudaraju s balkanskim načinom života. Posebno joj je, kako je ispričala, bilo neobično što se na majstore i završetak pojedinih poslova nekada čeka mjesecima.
Ipak, upravo je u toj sporijoj svakodnevici pronašla ono što joj je ranije nedostajalo.
Posebno ju je dirnula bliskost među ljudima. Ispričala je kako ih ponekad na kućnom pragu dočeka puna kanta krompira, a da uopće ne znaju koji ju je komšija ostavio. Neko je jednostavno imao više i odlučio podijeliti.
Saznaj više…
SRPKINJA I ALBANAC ODBILI DA IM POLITIKA ODREĐUJE ŽIVOT: Njihova priča ponovo se dijeli
BOJANOV SIN POČEO JU JE ZVATI MAMOM
U Srbiji Iris nije pronašla samo supruga. Postala je važan dio života Bojanovog sina iz prvog braka, koji je ostao živjeti s ocem nakon što se njegova biološka majka vratila u Ameriku.
Dječak ju je prihvatio i počeo zvati mamom. Iris je tako dobila porodicu za kojom je dugo čeznula, dok je dječak ponovo dobio majčinsku bliskost u svakodnevnom životu.
Porodici se kasnije pridružila i Irisina majka Darlene. Nakon posjete Srbiji i odlaska u penziju odlučila je napustiti Ameriku i preseliti se kod kćerke. Ono što je počelo kao ljubav dvoje ljudi postalo je dom za nekoliko članova porodice.
Iris se u međuvremenu krstila u pravoslavnoj crkvi i dobila crkveno ime Milica, koje je izabrao Bojan. Prihvatila je porodičnu slavu, uči običaje i kaže da Srbiju danas smatra svojim trajnim domom.
ONA JE NJEMU DONIJELA AMBICIJU, A ON NJOJ MIR
Njihova priča nije zanimljiva samo zato što je Amerikanka napustila veliki grad i došla u malo balkansko selo. Njena prava vrijednost nalazi se u onome što su jedno drugome pružili.
Bojan kaže da je Iris u njihov dom unijela pozitivnu energiju i podstakla ga da više vjeruje u sebe. Pomogla mu je da pronađe posao i ponovo počne razmišljati o budućnosti.
On je njoj pružio mir, sigurnost i osjećaj da negdje zaista pripada.
Los Anđeles i Bingula možda nemaju gotovo ništa zajedničko. Ipak, Iris je upravo u mjestu koje nekada nije znala pronaći ni na karti dobila život koji je tražila.
Ponekad dom nije mjesto u kojem smo rođeni. Dom je mjesto na kojem više ne razmišljamo o odlasku.
Izvori: Blic
