Stevandić zamalo da dobije batine od Vukana: Da li je Nebojša pretjerao?
Skupština opet ličila na ring: Vukanović krenuo na Stevandićev pres, obezbjeđenje spriječilo veći haos
Kad politička rasprava izađe iz sale
Novi incident između Nebojše Vukanovića i Nenada Stevandića još jednom je pokazao koliko je politička atmosfera u Narodnoj skupštini Republike Srpske postala zapaljiva. Ono što je trebalo ostati u okvirima skupštinske rasprave, završilo je skoro kao fizički obračun pred kamerama.
Sve je počelo ranije tokom dana, kada je predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić udaljio Vukanovića sa sjednice. Nakon toga, Vukanović nije stao. Pojavio se na konferenciji za novinare koju je držao Stevandić i pokušao ga javno natjerati da objasni zašto ga je izbacio iz skupštinske sale.
Prišao mu je blizu, tražio odgovor pred novinarima, a Stevandić mu je uzvraćao da se skloni i da to što radi nije normalno. Vukanović je, s druge strane, poručivao da nije normalno ni to da se narodni poslanik izbacuje sa sjednice.
Tu je već bilo jasno da se situacija može otrgnuti kontroli. Obezbjeđenje je reagovalo i držalo Vukanovića da ne priđe bliže Stevandiću. Zahvaljujući tome nije došlo do većeg incidenta.
Građani gledaju svađu, a problemi čekaju
Ovaj sukob nije samo lična netrpeljivost dvojice političara. On pokazuje širi problem domaće politike: institucije sve češće izgledaju kao mjesto za obračune, a sve manje kao prostor gdje se rješavaju konkretni problemi građana.
Vukanović je poznat po oštrom nastupu, direktnom jeziku i čestim sukobima s vlastima u RS-u. Stevandić, kao predsjednik Skupštine, ima obavezu da održava red, ali svaki put kada se poslanik izbacuje, javnost se pita da li se čuva red ili se guši nezgodna rasprava.
Jedni će reći da Vukanović pretjeruje i da politika ne smije ličiti na galamu na ulici. Drugi će tvrditi da on upravo galamom pokušava probiti zid šutnje i natjerati vlast da odgovori na pitanja koja ne želi čuti.
Ali običnom čovjeku sve to sve više liči na isti umorni film. Dok se političari guraju, viču i prepiru, narod broji račune, plate, penzije i odlazak mladih. Ljudi ne biraju poslanike da bi gledali ko će koga izbaciti, nego da čuju šta će se uraditi za život koji je svakim danom skuplji i teži.
Poruka je jednostavna: demokratija ne znači tišinu, ali ne znači ni haos. Opozicija ima pravo da postavlja teška pitanja. Vlast ima obavezu da trpi kritiku. A institucije moraju biti jače od svačijeg ega. Kad obezbjeđenje postane glavna vijest iz skupštine, onda politika nije pobijedila — nego se samo dodatno obrukala.
Izvor informacija: Video na Klix.ba.
