Od izbjegličkog puta tokom rata u Bosni i Hercegovini do upravljanja jednim od najvažnijih sigurnosnih spremišta poljoprivrednog naslijeđa svijeta – put Fuada Gašija vodio je daleko, do norveškog arhipelaga Svalbard. Ovaj 46-godišnji profesor genetike i oplemenjivanja biljaka od juna koordinira rad Svalbardskog globalnog trezora sjemena.
Iako ga javnost često naziva „trezorom sudnjeg dana“, Gaši na njegovu ulogu gleda drugačije. Za njega je to prije svega mjesto na kojem se čuva znanje i genetska raznolikost biljaka, potrebna da poljoprivreda jednog dana odgovori na bolesti, suše i druge promjene koje ugrožavaju proizvodnju hrane.
PUT OD SARAJEVA DO SVALBARDA
Gaši je rođen u BiH, a tokom rata devedesetih godina izbjegao je u Švedsku. Nakon povratka studirao je poljoprivredne nauke i genetiku te se zaposlio na Univerzitetu u Sarajevu.
Još kao student zainteresovao se za banke sjemena i njihov značaj za očuvanje biljnih sorti. Bio je uključen u regionalni projekt SEEDnet, a 2008. godine pokrenuo je prvu biljnu banku gena u Bosni i Hercegovini. Ta se banka tokom pandemije koronavirusa našla pred finansijskim poteškoćama, nakon čega je dio duplikata sjemena iz Sarajeva upućen na međunarodne programe očuvanja, uključujući i Svalbard.
Prvi put je ovaj kompleks posjetio 2024. godine, kada je iz Sarajeva dopremio sjeme za pohranu. U tom trenutku nije mogao znati da će nekoliko godina kasnije naslijediti Åsmunda Asdala na mjestu koordinatora trezora. Prije odlaska na Svalbard, Gaši je uzeo pauzu od univerzitetskog rada i radio u kompaniji Novo Nordisk na projektima vezanim za sirovine u proizvodnji lijekova.
TREZOR JE SIGURNOSNA KOPIJA, A NE JEDINA ADRESA
Svalbardski globalni trezor sjemena djeluje od 2008. godine i nije klasična banka gena. Njegov osnovni zadatak je da bude sigurnosna kopija kolekcija koje čuvaju banke gena širom svijeta.
U trezoru se trenutno nalazi više od 1,4 miliona uzoraka sjemena, dok tri skladišne komore mogu primiti približno 4,5 miliona uzoraka. Sjeme se čuva na temperaturi od minus 18 stepeni Celzijusa i praktično se ne koristi niti obrađuje unutar samog objekta.
Pravilo je da materijal poslan na Svalbard mora već postojati i na drugoj lokaciji. Kako Gaši objašnjava, smisao je jednostavan: ne staviti sve sjeme „u jednu korpu“. Banke gena u zemljama porijekla ostaju odgovorne za uzgoj biljaka, provjeru klijavosti i dostupnost materijala istraživačima i drugim korisnicima.
SVAKA SORTA MOŽE BITI ODGOVOR NA BUDUĆI PROBLEM
Gubitkom jedne biljne sorte ne nestaje samo dio prošlosti nego i mogući alat za budućnost. Neka stara ili lokalna sorta može sadržavati osobine koje će biti važne za razvoj usjeva otpornijeg na bolesti, sušu ili promijenjene klimatske uslove.
Zato, ističe Gaši, nije dovoljno zaključati biodiverzitet u hladnom skladištu. Biljna raznolikost mora ostati živa i na poljima, a uz sjeme treba čuvati i podatke o njegovim osobinama te tradicionalno znanje o uzgoju. Prema njegovoj ocjeni, vrijednost banke gena ne mjeri se samo brojem uzoraka, nego i razumijevanjem materijala koji se čuva.
Svalbard je projektovan za dugoročnu sigurnost, a njegov ulaz smješten je oko 130 metara iznad nivoa mora. Ipak, trezor nije zamjena za odgovornu poljoprivredu i zaštitu prirode. Njegova svrha je da sačuva mogućnost oporavka kada dođe do krize – bilo lokalne, regionalne ili mnogo šire.
