Vučićev “Švabo”, njemački novac i srpski litij: Kad se narod pita, a dogovori već idu iza zatvorenih vrata
Kako prenosi Jutarnji list, pozivajući se na istraživanje BIRN-a i Der Spiegela, Nijemac Jörg Heeskens već godinama savjetuje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a njegov angažman plaća njemačka vlada. I tu priča odmah prestaje biti obična vijest o jednom savjetniku. Ovo postaje priča o litiju, interesima, moći i pitanju koje narod u Srbiji sve glasnije postavlja: ko ovdje zaista odlučuje o zemlji, rudama i budućnosti?
Vučić je jednom javno rekao da Heeskensa zove “moj Švabo”, dok njega Heeskens navodno zove “moj divlji Srbin”. Možda je to trebalo zvučati kao šala. Ali danas, kada se otkrivaju detalji o sastancima, novcu i projektu Jadar, ta “šala” dobija mnogo ozbiljniji ton.
Litij je postao važniji od demokratije?
Prema navodima BIRN-a i Der Spiegela, saradnja Vučića i njemačke strane sve se više fokusirala na projekat Jadar, odnosno rudarenje litija u zapadnoj Srbiji. Taj projekat je već godinama jedna od najosjetljivijih tema u zemlji, jer građani strahuju od posljedica po vodu, zemlju, zdravlje i opstanak lokalnih zajednica.
I sad narod gleda jednu čudnu sliku: dok se po ulicama protestuje, dok studenti i građani traže odgovornost, dok ljudi pitaju šta će biti s dolinom Jadra, iza kulisa se navodno nastavljaju razgovori o projektu koji je javno bio zaustavljen.
Ako je tačno da su se planovi gurali i dok je javnost mislila da je priča zakočena, onda to nije sitnica. To je pitanje povjerenja. A povjerenje se ne može graditi tako što narodu kažeš jedno, a partnerima iza zatvorenih vrata drugo.
Njemačka traži sirovine, Vučić traži podršku
Nije tajna da Evropi treba litij. Električni automobili, baterije, zelena tranzicija — sve to traži sirovine. Njemačka industrija posebno ima ogroman interes da osigura stabilan izvor litija bliže Evropi.
Ali problem nastaje kada se ekonomski interes stavi ispred volje građana i normalnih demokratskih procedura. Nije Srbija prazna parcela na kojoj veliki mogu crtati planove. Tamo žive ljudi. Imaju kuće, njive, rijeke, porodice i pravo da pitaju šta će im ostati poslije velikih investicija.
Ako Njemačka zaista želi biti partner Srbiji, onda ne može gledati samo baterije i fabrike. Mora gledati i demokratiju, zakone, javnost i pravo građana da ne budu pregaženi u ime “evropske budućnosti”.
Narodski rečeno: nije problem savjetnik, nego kome služi savjet
Svaka država može imati strane savjetnike. To samo po sebi nije skandal. Problem je kada se ne zna jasno čiji interes oni najviše štite. Interes građana Srbije? Interes njemačke privrede? Interes Vučićeve vlasti? Ili sve zajedno, ali u omjeru koji narod nikad ne vidi?
Ova priča zato pogađa direktno u živac. Jer ljudi na Balkanu dobro znaju kako to izgleda kada se veliki dogovaraju, a mali saznaju tek kad bageri krenu.
Na kraju, pitanje je jednostavno: ako je Jadar tako dobar projekat, zašto se oko njega toliko toga mora gurati u tišini?
Izvor: Jutarnji list, BIRN, Der Spiegel
