Tvrdnja penzionisanog američkog generala Barryja McCaffreya izazvala je veliku pažnju jer, ako se njegova procjena pokaže tačnom, ne govori samo o nekoliko vojnih objekata. Ona bi mogla ukazivati na ozbiljnu promjenu načina na koji Sjedinjene Američke Države decenijama projektuju vojnu moć u Perzijskom zaljevu.
McCaffrey, penzionisani general sa četiri zvjezdice i veteran Zaljevskog rata, tvrdi da su američke oružane snage vjerovatno trajno izgubile pristup za 15 svojih baza u Perzijskom zaljevu.
Prema njegovoj procjeni, Washington bi zbog novonastale situacije mogao biti prisiljen pregovarati o novim lokacijama u zapadnom dijelu Saudijske Arabije, Izraelu i južnoj Evropi.
Ipak, ovdje je važno napraviti jasnu razliku: riječ je o procjeni penzionisanog američkog generala, a ne zvaničnoj potvrdi Pentagona da je SAD definitivno izgubio svih 15 baza.
AKO JE PROCJENA TAČNA, PROBLEM JE MNOGO VEĆI OD 15 BAZA
Američka vojna strategija na Bliskom istoku godinama se oslanja na mogućnost brzog korištenja baza, aerodroma, luka i logističkih centara relativno blizu potencijalnih kriznih žarišta.
McCaffrey sada upozorava da bi upravo ta prednost mogla postati ozbiljna slabost.
Iran ne mora fizički zauzeti američku bazu da bi je učinio znatno manje korisnom. Ako određeni vojni objekat postane previše izložen raketama i dronovima, ako logistički pravci postanu nesigurni ili država domaćin više nije spremna prihvatiti isti nivo rizika, Washington mora mijenjati svoje planove.
Upravo zato pitanje američkih baza nije samo pitanje broja objekata, već sposobnosti američke vojske da djeluje brzo i efikasno u neposrednoj blizini Irana.
To ne znači da Iran kontroliše Perzijski zaljev niti da je američka vojna moć u regionu nestala. SAD i dalje raspolaže ogromnim pomorskim, zračnim i logističkim kapacitetima.
Problem za Washington nastaje ako korištenje tih kapaciteta postane skuplje, opasnije i logistički mnogo komplikovanije.
ABRAHAM LINCOLN ODLAZI, GEORGE WASHINGTON STIŽE
Istovremeno se odvija značajna rotacija američkih nosača aviona.
USS Abraham Lincoln napustio je područje odgovornosti američke Centralne komande nakon više od 200 dana borbenog angažmana na Bliskom istoku.
Nosač je potom krenuo prema istoku kroz Indijski okean i ponovo prešao pod komandu američkog Pacifika, nakon čega se očekuje njegov povratak prema matičnoj bazi.
Međutim, odlazak Abraham Lincolna ne znači automatski američko povlačenje iz regiona.
USS George Washington preuzima njegovu ulogu u širem području, čime američka mornarica nastoji zadržati snažno vojno prisustvo.
Upravo tu nastaje zanimljiv paradoks. Amerika možda mora preispitivati sigurnost i budućnost svojih kopnenih baza u Zaljevu, ali istovremeno pokazuje da nema namjeru jednostavno napustiti region.
IRAN NE MORA BITI JAČI DA BI AMERICI NAPRAVIO PROBLEM
Najveća greška bila bi cijelu situaciju svesti na jednostavno pitanje ko je pobijedio.
Vojna realnost mnogo je složenija.
Sjedinjene Američke Države imaju daleko veće globalne vojne kapacitete od Irana. Međutim, Iran ima ogromnu geografsku prednost. Američke baze u državama Zaljeva nalaze se relativno blizu iranske teritorije i potencijalno su izložene raketama, dronovima i drugim sredstvima napada.
Ako Washington zbog takve prijetnje bude morao premještati značajan dio svojih snaga stotinama ili hiljadama kilometara dalje, Teheran bi mogao ostvariti važan strateški rezultat bez fizičkog zauzimanja ijedne američke baze.
U modernom ratovanju nije uvijek potrebno uništiti protivničku bazu. Ponekad je dovoljno učiniti njeno korištenje toliko opasnim i skupim da protivnik mora promijeniti cijelu strategiju.
Upravo zato McCaffreyjeva tvrdnja privlači toliku pažnju.
Ako se njegova procjena potvrdi kroz buduće odluke Pentagona i država Perzijskog zaljeva, moglo bi se raditi o jednoj od ozbiljnijih promjena američkog vojnog rasporeda na Bliskom istoku posljednjih decenija.
Za sada, međutim, treba ostati precizan: penzionisani američki general iznio je ozbiljnu procjenu, ali nema zvanične potvrde da je Washington definitivno i trajno izgubio pristup svih 15 baza.
Jedno je ipak jasno. Rat i rastuća sposobnost Irana da ugrozi vojne objekte u svojoj neposrednoj blizini prisiljavaju Washington da ponovo računa koliko zapravo vrijedi baza koju možete imati na karti, ali je u trenutku ozbiljnog sukoba možda ne možete bez velikog rizika koristiti.
Saznaj više..
https://pumpajj.com/analiza/zasto-iran-pod-pritiskom-ne-puca-onako-kako-mnogi-ocekuju/
