Zvizdić pogodio suštinu: Dodik može prijetiti koliko hoće, ali ne može sam odlučivati o budućnosti BiH
Milorad Dodik ponovo pokušava predstaviti Bosnu i Hercegovinu kao zemlju u kojoj jedan političar, jedan entitet ili jedna stranka mogu određivati šta će ostati, šta će biti ukinuto i kojim putem će država krenuti.
Odgovor Denisa Zvizdića zato nije samo još jedna politička prepirka. To je poruka da BiH nije privatna imovina nijednog lidera i da se njena budućnost ne može krojiti u Banjoj Luci, Beogradu ili Moskvi.
Dodik godinama govori o zatvaranju OHR-a, ukidanju nametnutih odluka i vraćanju takozvane izvorne dejtonske pozicije Republike Srpske. Međutim, iza te priče krije se mnogo ozbiljnija namjera. Nije problem Dodiku samo visoki predstavnik. Problem mu je svaka institucija koja može spriječiti blokadu države, rušenje ustavnog poretka ili jednostrano povlačenje iz državnih organa.
OHR NIJE UZROK KRIZE, NEGO POSLJEDNJA BRANA
Može se raspravljati o tome da li je OHR uvijek donosio dobre odluke. Nije. Može se kritikovati način na koji su pojedini visoki predstavnici koristili bonske ovlasti. I treba. Ali tvrditi da bi zatvaranjem OHR-a nestali politički sukobi znači svjesno obmanjivati građane.
OHR nije doveo do blokada državnih institucija, prijetnji otcjepljenjem i odbijanja odluka Ustavnog suda. OHR je ostao upravo zato što takva politika traje.
Kada bi u BiH postojala stvarna spremnost da se poštuju Ustav, odluke sudova i državne institucije, pitanje OHR-a moglo bi biti završeno bez velikih drama. Ali dok političari otvoreno govore o rušenju države, zatvaranje međunarodnog nadzornog mehanizma bilo bi kao skidanje brave s vrata dok provalnik još stoji ispred kuće.
BIH NIJE I NEĆE BITI RUSKA POLITIČKA ISPOSTAVA
Zvizdićeva tvrdnja da BiH neće skrenuti s euroatlantskog puta jeste politički snažna, ali ona mora biti praćena konkretnim potezima. Građanima više nisu dovoljne velike riječi o Evropi, NATO-u i zapadnim vrijednostima dok institucije stoje, reforme kasne, a političari koriste nacionalne sukobe kao izgovor za vlastitu nesposobnost.
Ipak, jedna stvar mora biti jasna. Dodik nema pravo predstavljati cijelu Bosnu i Hercegovinu kao zemlju koja treba slijediti ruske interese. Njegove veze s Moskvom mogu biti njegov politički izbor, ali ne mogu postati vanjska politika države bez odluke njenih institucija.
Bosna i Hercegovina ima Dejtonski sporazum, međunarodno priznate granice i institucije koje pripadaju svim njenim građanima. Nijedan političar ne može uzeti samo dijelove Dejtona koji mu odgovaraju, a odbaciti sve ostalo.
Milorad ima plan za OHR, ali jedan detalj pokazuje da ga je mnogo lakše izgovoriti nego provesti
Prava poruka ove polemike zato nije da je Zvizdić verbalno pobijedio Dodika. Prava poruka je da će BiH ostati zarobljena sve dok se njena budućnost bude branila saopćenjima, umjesto zakonima, institucijama i konkretnim političkim potezima.
Dodik može ponavljati istu priču koliko god želi. Ali ne može sam ugasiti OHR, promijeniti kurs države niti pretvoriti Bosnu i Hercegovinu u ruski politički satelit. O tome ne odlučuje jedan čovjek.
