Vučević poručuje da će Srbija zaštititi RS, ali Dejton mu ne daje pravo da odlučuje umjesto Bosne i Hercegovine
Poruka Miloša Vučevića zvuči kao ozbiljno upozorenje Sarajevu i međunarodnoj zajednici. Međutim, kada se ukloni patriotska retorika, ostaje važno pitanje: od koga Srbija navodno štiti Republiku Srpsku i ko je zaista pokušava ukinuti?
Vučević je u intervjuu za Sputnik rekao da Srbija neće mirno posmatrati pokušaje ukidanja ili obesmišljavanja Republike Srpske. Ipak, nije najavio vojnu intervenciju niti je rekao da Srbija raspolaže pravom veta. Govorio je o političkoj i ekonomskoj podršci, infrastrukturnim projektima i produbljivanju veza s Banjom Lukom. Naslovi koji njegovu izjavu predstavljaju kao obećanje fizičke ili vojne zaštite idu dalje od njegovih stvarnih riječi.
Republika Srpska jeste dio Dejtona
Ovdje nema mnogo prostora za proizvoljna tumačenja. Ustav Bosne i Hercegovine, koji predstavlja Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, jasno navodi da se Bosna i Hercegovina sastoji od Federacije BiH i Republike Srpske.
To znači da Republiku Srpsku nije moguće jednostavno ukinuti odlukom visokog predstavnika, jednog političara, stranke ili parlamentarne većine. Takva promjena zahtijevala bi izmjenu Ustava BiH i veoma široku političku saglasnost unutar institucija Bosne i Hercegovine. Ustavna promjena mora proći Parlamentarnu skupštinu, uključujući dvotrećinsku većinu prisutnih zastupnika u Predstavničkom domu.
Zato tvrdnja da je RS pred neposrednim ukidanjem prije svega služi političkoj mobilizaciji. Postoje ozbiljni sukobi oko državne imovine, nadležnosti, odluka Ustavnog suda i uloge visokog predstavnika, ali to nije isto što i konkretan postupak ukidanja entiteta.
Vučević nije naveo ko je pokrenuo takav postupak, pred kojom institucijom se vodi niti kakav dokument potvrđuje da je ukidanje zaista planirano.
Srbija jeste potpisnica, ali nije vlasnik Dejtona
Političari iz Srbije često govore da je Beograd „garant Dejtonskog sporazuma“. Sam tekst sporazuma koristi precizniji izraz: Republika BiH, Hrvatska i tadašnja Savezna Republika Jugoslavija navedene su kao strane sporazuma.
To Srbiji daje političku i međunarodnu odgovornost da poštuje i podržava Dejton, ali joj ne daje pravo da samostalno određuje unutrašnje uređenje BiH niti da interveniše kad joj se ne sviđa odluka neke bosanskohercegovačke institucije. Sporazum od potpisnica traži poštovanje suvereniteta, političke nezavisnosti i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Republika Srpska ima pravo na specijalne paralelne veze sa Srbijom, ali Ustav BiH odmah postavlja granicu: te veze moraju biti u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine. Dakle, saradnja jeste dozvoljena, ali ne i ponašanje kao da je RS dio Srbije ili teritorija nad kojom Beograd ima političko starateljstvo.
Podrška narodu ili miješanje u tuđu državu
Sasvim je legitimno da Srbija pomaže kulturne, obrazovne i infrastrukturne projekte u Republici Srpskoj. Legitimno je i da brine o položaju Srba u regionu.
Problem nastaje kada se ta podrška predstavlja kao zaštita ljudi „s druge strane Drine“, kao da institucije Srbije imaju veću odgovornost prema Srbima u BiH od njihove vlastite države.
Srbi u Republici Srpskoj nisu državljani neke neodređene teritorije koju Srbija mora spašavati. Oni su građani Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, sa ustavno zaštićenim pravima i političkim predstavnicima u svim ključnim institucijama zemlje.
Povezivanje Kosova i Republike Srpske također je politički korisno, ali pravno neprecizno. Kosovo je predmet spora o državnosti i međunarodnom priznanju. Republika Srpska je ustavni entitet unutar međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Stavljanjem ta dva pitanja u isti paket Vučević gradi emocionalnu priču o ugroženom srpskom prostoru, iako su pravne okolnosti bitno različite.
Rusija, Kina i priča o unutrašnjim neprijateljima
Vučević je ponovio opredjeljenje Srbije za bliske odnose s Rusijom i Kinom, ali je otišao korak dalje tvrdnjom da polarizaciju u Srbiji podstiču strani centri moći preko nevladinih organizacija i medija.
Za tu tvrdnju nije ponudio konkretne dokaze. Takva retorika vlastima omogućava da nezadovoljstvo građana, kritiku medija i djelovanje civilnog društva prikažu kao strani projekat, umjesto da odgovore na stvarne probleme i argumente svojih protivnika.
Komentar
Republika Srpska nije nelegalna tvorevina koju neko može izbrisati jednim potezom. Ona je ustavna kategorija i njeno postojanje zaštićeno je Dejtonskim sporazumom.
Ali ni Srbija nije vlasnik Republike Srpske niti ima pravo odlučivati umjesto institucija Bosne i Hercegovine.
Vučevićeva poruka zbog toga više liči na predizborno podizanje nacionalne temperature nego na najavu konkretne državne politike. Govor o zaštiti dobro zvuči dijelu birača, ali bez jasnog odgovora ko RS ukida, kako je ukida i kojim dokumentom, ostaje prvenstveno snažna politička parola.
Najveća zaštita Republike Srpske nije prijetnja iz Beograda. To su Dejton, Ustav BiH, stabilne institucije i dogovor ljudi koji u toj zemlji žive.
Izvor: Sputnik Srbija, Tanjug, Dejtonski mirovni sporazum, Ustav Bosne i Hercegovine
