Evropa bi da problem pošalje što dalje od svojih granica, ali pitanje je ko će za to platiti cijenu
Kako prenosi tportal, pozivajući se na POLITICO, dio država članica Evropske unije razmatra mogućnost da osobe kojima je odbijen zahtjev za ostanak u EU budu slane u centre izvan evropskih granica. Kao moguće destinacije spominju se Ruanda i Uzbekistan, mada konačna odluka još nije donesena.
Na papiru, sve zvuči uredno: ko nema pravo ostati u Evropskoj uniji, treba biti vraćen. To je jasno. Nijedna država ne može funkcionisati ako nema kontrolu nad svojim granicama i pravilima boravka. Ali problem nastaje kada se ljudska sudbina počne prebacivati kao administrativni paket — iz jedne države u drugu, što dalje od očiju javnosti.
Evropa traži rješenje, ali i prečicu
Danska, Austrija, Grčka, Njemačka i Nizozemska nalaze se među državama koje snažno guraju ideju centara izvan EU. Njihov argument je jednostavan: sistem deportacija ne funkcioniše dovoljno brzo, države porijekla često ne žele primiti svoje građane nazad, a pritisak migracija postaje sve veća politička tema.
I tu ima istine. Evropa godinama govori o pravilima, a u praksi često ne zna provesti vlastite odluke. Ako neko iscrpi sve pravne mogućnosti i nema osnov za ostanak, država mora imati mehanizam da tu odluku sprovede.
Ali drugo je pitanje: da li je rješenje da se ti ljudi pošalju u treće zemlje, daleko od Evrope, pod uslovima koje će kasnije neko “nadzirati”?
Ljudska prava ne smiju biti samo ukras u dokumentu
U tekstu se navodi da bi takvi centri mogli biti otvoreni samo u državama koje poštuju ljudska prava i međunarodno pravo. To zvuči lijepo, ali narod bi rekao: papir trpi sve.
Već smo vidjeli slične pokušaje. Britanski plan s Ruandom završio je u pravnim i političkim problemima. Italijanski centri u Albaniji također su zapeli pred sudovima. Dakle, nije ovo jednostavan potez, niti je sigurno da će funkcionisati onako kako političari obećavaju.
UNHCR i dio evropskih političara upozoravaju da ljudi mogu završiti u državama gdje im prijeti ozbiljna šteta. Francuski predsjednik Emmanuel Macron također je poručio da nije vidio model takvih centara koji stvarno funkcioniše.
Red mora postojati, ali ne po svaku cijenu
Evropa ima pravo štititi svoje granice. To nije sporno. Ima pravo odlučiti ko može ostati, a ko ne. Ali ako se problem samo izbaci van granica EU, a onda se kaže “mi smo svoje riješili”, to nije ozbiljna politika nego guranje vrućeg krompira drugome u ruke.
Prava mjera bi bila jasna: brži postupci, fer provjere, deportacije onih koji zaista nemaju pravo ostanka, ali i stroga zaštita ljudi koji bježe od rata, progona i stvarne opasnosti.
Jer država bez pravila nije država. Ali Evropa bez ljudskosti nije Evropa.
Izvori: tportal / POLITICO / Reuters / Euractiv
