Skupa predstava u Americi: Dodik dobio nagradu za “demokratiju”

Dodik dobio priznanje u Americi: kad se “demokratija” pretvori u skupu predstavu

Kad političar pod sankcijama i s teškim političkim teretom dobije nagradu za demokratiju, narod ima pravo pitati: ko je ovdje lud?

Nije problem samo u plaketi.
Problem je u poruci koju takva plaketa šalje.

Miloradu Dodiku je na američkom Univerzitetu Judson u Elginu uručena prva nagrada “Leadership and Standing Up for Democracy Award”. Univerzitet je ranije objavio da se priznanje dodjeljuje za posvećenost nacionalnom suverenitetu, demokratskim principima i hrabrost potrebnu za liderstvo u složenim političkim okolnostima.

Nagrada ili pranje političkog imidža?

Na papiru, sve izgleda svečano: forum, studenti, govor, priznanje, velike riječi o demokratiji i vrijednostima. Ali čim se zagrebe ispod površine, priča postaje mnogo teža.

ABC7 Chicago izvijestio je da su ispred kampusa održani protesti zbog Dodikovog dolaska i nagrade, a demonstranti su kritikovali univerzitet jer daje priznanje političaru koji je uklonjen s funkcije i kojem je zabranjeno političko djelovanje šest godina nakon presude u BiH. AP je ranije objavio da je Dodik osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog separatističkih poteza i nepoštivanja odluka visokog predstavnika.

Daily Herald je dodatno prenio da je Dodik tokom događaja u Elginu negirao da je u Srebrenici počinjen genocid, nazivajući to “NATO propagandom”, dok su preživjeli i demonstranti poručili da je dodjela nagrade “šamar” žrtvama.

Sve će to narod platiti

Kod ovakvih stvari uvijek se postavlja isto pitanje: koliko košta politički imidž?

Dodik godinama pokušava pokazati da nije izolovan. Da ima prijatelje. Da može doći u Ameriku. Da može dobiti priznanje. Da nije problem u njemu, nego u onima koji ga kritikuju. I upravo zato su ovakvi događaji politički korisni.

Ali narod treba razumjeti jednu stvar: lobiranje, putovanja, kontakti, forumi, prijemi i kampanje ne padaju s neba. Ako se takvi događaji finansiraju direktno ili indirektno političkim kanalima, na kraju račun najčešće ne plaćaju lideri iz svog džepa. Plaća ga narod, kroz budžete, javne firme, lobističke ugovore i mrežu interesa.

To je kao kad domaćin duguje na sve strane, a onda napravi skupu svadbu da selu pokaže kako mu dobro ide. Muzika svira, gosti tapšu, slike idu na društvene mreže. A poslije porodica vraća dugove.

Demokratija se ne dokazuje plaketom

Moj stav je jasan: univerzitet ima pravo pozvati koga želi. Ali kad nekome dodijeliš priznanje za demokratiju, onda više ne možeš reći da je to samo “razmjena mišljenja”. Nagrada nije neutralna. Nagrada je poruka.

Ako nagradiš čovjeka kojeg američko Ministarstvo finansija povezuje s destabilizacijom BiH i pokušajima podrivanja Dejtonskog sporazuma, onda šalješ poruku da su velike riječi o demokratiji rastegljive kad postoji politički interes. Američko Ministarstvo finansija je još 2022. navelo da Dodikove destabilizirajuće i koruptivne aktivnosti prijete stabilnosti BiH i regiona.

Zato je bijes žrtava razumljiv. Nije ovo samo Dodikova slika iz Amerike. Ovo je borba za narativ: jedni ga vide kao branioca naroda, drugi kao čovjeka koji godinama potkopava državu i vrijeđa sjećanje na žrtve.

Najskuplje nisu plakete koje političari prime u tuđini — najskuplje su iluzije koje njihov narod poslije plaća kod kuće.

Ovo priznanje Dodiku više koristi kao politička predstava nego kao dokaz bilo kakve demokratije. Univerzitet se može braniti “otvorenim dijalogom”, ali nagrada je nešto sasvim drugo. Ona ne otvara raspravu — ona daje legitimitet.

Napomena za kraj teksta
Tekst je napisan na osnovu objave Judson Universityja, izvještaja ABC7 Chicago, Daily Heralda, AP-a, FENA-e i američkog Ministarstva finansija.