TRUMP čekao raspad IRANA, a dobio generala kojeg se ZAPAD najviše boji..

Trump čekao raspad Irana, a mogao dobiti tvrđi režim nego prije

Kad velika sila udara protivnika, često računa da će se on raspasti iznutra.
Ali nekad se desi suprotno.
Umjesto panike dobiješ tvrđu vlast, manje pregovora i ljude koji ne popuštaju ni kad im država gori.
Prema tekstu koji prenosi “Slobodna Bosna”, pozivajući se na Newsweek, u Iranu sve veću ulogu dobija brigadni general Ahmad Vahidi, novi komandant Iranske revolucionarne garde. Iran International je ranije objavio da je Vahidi imenovan za šefa IRGC-a nakon što je u američko-izraelskim udarima ubijen njegov prethodnik Mohammad Pakpour.

Čovjek iz sistema, a ne slučajni general

Vahidi nije novo ime. On je čovjek koji je decenijama u iranskom sigurnosnom aparatu. Bio je ministar odbrane, ministar unutrašnjih poslova, a prema Al Jazeeri, vodio je elitne snage Quds od 1988. do 1997. godine, prije nego što ih je preuzeo Qasem Soleimani.
Za Zapad je posebno sporan jer je povezan s optužbama za napad na jevrejski centar AMIA u Buenos Airesu 1994. godine.

Interpol je još 2007. objavio crvenu potjernicu za Vahidijem na zahtjev Argentine, zbog navodne umiješanosti u taj napad u kojem je ubijeno 85 ljudi.
To znači da na vrh iranske vojne moći nije došao neki nepoznati birokrata, nego čovjek duboko uvezan s najtvrđim dijelom režima.

Kad pritisneš režim, ne dobiješ uvijek pobunu

Trumpova logika je bila jasna: udari vrh, uvedi pritisak, napravi blokadu, čekaj da vlast u Teheranu počne pucati. Ali Reuters je već pisao da su Revolucionarne garde, uprkos gubitku komandira, preuzele još veću ulogu u ratnom odlučivanju i da taj proces Iran gura prema tvrđoj liniji.

To je ono što se često zaboravi. Kad napadneš autoritarni sistem, narod se nekad ne digne protiv vlasti. Nekad se vlast još više zatvori, stegne, militarizuje i kaže: “Vidite, neprijatelj nas hoće uništiti.”

To je kao kad u porodici imaš problematičnog čovjeka. Ti ga javno poniziš pred svima, očekuješ da će se smiriti, a on se zaključa u kuću, uzme najtvrđe ljude oko sebe i postane još opasniji. Nisi riješio problem. Samo si ga zgusnuo.

Mojtaba na papiru, garda u stvarnosti?

Nakon smrti Alija Khameneija, Al Jazeera je objavila da je njegov sin Mojtaba Khamenei izabran za novog vrhovnog vođu Irana. Ali isti izvještaj navodi da Mojtaba nikada nije bio na javnim izborima, da je godinama bio čovjek iz pozadine i da ima duboke veze s Revolucionarnom gardom.

Zato se sada postavlja glavno pitanje: ko stvarno vodi Iran?

Možda Mojtaba formalno sjedi na vrhu. Možda parlament i pregovarači imaju svoje uloge. Ali ako Vahidi i IRGC kontrolišu vojnu moć, sigurnost i strateške odluke, onda se stvarna vlast pomjera prema uniformama.
A kad uniforma preuzme politiku, pregovori postaju teži. Jer vojnik ne razmišlja isto kao političar. Političar gleda izbore, narod, pritisak, cijene i kompromis. Vojnik gleda opstanak sistema, neprijatelja i naredni udar.

Trumpov problem: možda nije srušio režim, nego ga učinio opasnijim

Moj stav je jasan: iranski režim nije nikakva nevina žrtva. To je tvrd sistem s dugom historijom represije, regionalnih igara i sukoba sa Zapadom. Ali američka računica da će se udarima i pritiskom automatski dobiti bolji Iran može biti vrlo opasna iluzija.

Nije svaki kolaps početak slobode. Nekad je kolaps početak još gore borbe za moć. Nekad poslije jednog tvrdog čovjeka dođe još tvrđi. Nekad iz ruševina ne izađe demokrata, nego general.
Zato je Vahidijev uspon važan. On pokazuje da se Iran možda ne raspada onako kako je Bijela kuća zamišljala. Možda se samo preslaguje u još zatvoreniji, vojničkiji i tvrdoglaviji sistem.
A to je za Trumpa stvarno najgori scenario: ne slab Iran koji moli za dogovor, nego Iran u kojem glavnu riječ vode ljudi kojima je kompromis zadnja opcija.
Kad rušiš protivnika bez plana šta dolazi poslije, ne moraš dobiti mir — možeš dobiti još opasnijeg protivnika.

Kratak realan komentar

Ovo je klasična greška politike sile: vjeruje se da će pritisak sam od sebe proizvesti željeni ishod. Ali u autoritarnim sistemima pritisak često ojača najtvrđe ljude, jer oni znaju koristiti strah za konsolidaciju vlasti. Ako Vahidi zaista postaje ključni čovjek Irana, pregovori će biti hladniji, tvrđi i mnogo opasniji.

Napomena za kraj teksta:

Tekst je napisan na osnovu dostupnih izvještaja Newsweeka koje prenose regionalni mediji, kao i izvještaja Reutersa, Al Jazeere, Iran Internationala i Interpola. Tvrdnje da Ahmad Vahidi “vuče konce” u Iranu predstavljaju procjene analitičara i izvora, a ne službenu potvrdu iranskih vlasti.