Trump proglasio kraj rata s Iranom, ali ostavio vojsku spremnu za novi udar
Trump kaže da je rat s Iranom “završen”, ali vojska i dalje ostaje tamo gdje može ponovo planuti
Kad političar kaže da je rat završen, narod bi trebao osjetiti olakšanje.
Ali kad u istoj rečenici ostavi vojsku u regiji i kaže da prijetnja “ostaje značajna”, onda to više ne zvuči kao kraj.
Zvuči kao pravni trik da se dobije vrijeme.
Donald Trump je obavijestio Kongres da su američka “neprijateljstva” s Iranom, koja su počela 28. februara 2026, završena. Time je praktično pokušao izbjeći obavezu iz Rezolucije o ratnim ovlastima, prema kojoj predsjednik mora tražiti odobrenje Kongresa ako vojne operacije traju duže od 60 dana. Trump tvrdi da je primirje od 7. aprila prekinulo neprijateljstva i da zato rok više ne važi.
Rat završen na papiru, ali ne i u stvarnosti
Problem je što američke snage i dalje ostaju u regiji, a Trump u pismu priznaje da Iran i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju. Dakle, rat je “završen” taman toliko da se izbjegne Kongres, ali nije završen toliko da se vojska povuče i da se kaže: gotovo je, idemo kući.
Tu se vidi stara politička igra. Kad treba pokazati moć, kaže se: “Mi kontrolišemo situaciju.” Kad treba izbjeći odgovornost, kaže se:
“Neprijateljstva su završena.” A kad treba ostaviti otvorena vrata za nove udare, kaže se: “Prijetnja ostaje.”
Demokrate i dio pravnih stručnjaka tvrde da Zakon o ratnim ovlastima ne poznaje pauziranje roka samo zato što je proglašeno primirje. Al Jazeera prenosi stav pravnog stručnjaka Brucea Feina da rezolucija nigdje ne kaže da se rok od 60 dana zaustavlja ako postoji primirje.
Kongres ne želi rat, ali ne zna ni kako da ga zaustavi
Ovdje je glavno pitanje: ko odlučuje o ratu? Predsjednik ili Kongres?
Po zakonu, predsjednik ima prostor za hitnu vojnu akciju, ali Kongres treba imati riječ ako sukob traje. Međutim, praksa je godinama drugačija:
predsjednici vole voditi ratove bez velikog zamaranja Kongresa. Trump sada radi isto, samo grublje i otvorenije.
Senat je odbio demokratsku rezoluciju kojom bi se Trump natjerao da prekine operacije ili traži odobrenje Kongresa. Ipak, neki republikanci, poput Susan Collins i Rand Paula, podržali su ograničavanje predsjedničkih ratnih ovlasti, što pokazuje da ni u Trumpovoj stranci nisu svi mirni zbog ovog poteza.
To ti je kao kad gazda firme kaže radnicima: “Kriza je završena”, ali im ne vraća plate, ne otključava magacin i ne skida stražu s vrata. Formalno je možda proglasio kraj, ali svi vide da se ponaša kao da kriza traje.
Narod plaća rat, a vlast se igra riječima
Najgore je što obični ljudi plaćaju cijenu ovih pravnih i političkih akrobacija. Dok Washington raspravlja da li je to rat, neprijateljstvo, blokada, primirje ili “nova misija”, cijene nafte rastu, vojska ostaje raspoređena, a svijet čeka novu varnicu.
Moj stav je jasan: ako je rat završen, onda se mora jasno reći šta se povlači, šta prestaje i koji je plan za mir. Ako nije završen, onda predsjednik treba tražiti odobrenje Kongresa. Ne može se rat voditi kao otvorena karta, a odgovornost zaključati u ladicu.
Rat ne prestaje zato što ga predsjednik preimenuje — rat prestaje kad prestanu bombe, blokade, prijetnje i političko bježanje od odgovornosti.
Trump ovim potezom pokušava dobiti pravni manevar i politički prostor. Možda trenutno nema pucnjave, ali dok su američke snage aktivne, a blokada i prijetnje ostaju, teško je reći da je sve stvarno završeno. Ovo je više borba za kontrolu nad ratnim ovlastima nego čisti kraj sukoba.
Napomena za kraj teksta:
Tekst je napisan na osnovu izvještaja AP-a, Reutersa, Guardiana, Washington Posta i Al Jazeere.
