Ako je politika uspjela, gdje su ljudi? Pitanje koje Čović ne može izbjeći

Treći entitet na papiru, Hrvati iz RS-a nestaju na terenu

Najlakše je pričati o “trećem entitetu” iz sigurnih kabineta.

Teže je otići među Hrvate koji su iz Republike Srpske skoro nestali.
Tu se vidi prava razlika između velike politike i stvarnog života.

Dragan Čović godinama govori o “legitimnom predstavljanju” i položaju Hrvata u BiH. Sada je ponovo u fokusu zbog rasprava o trećem entitetu, Herceg-Bosni i njegovoj političkoj ostavštini. N1 je ranije prenio da je Čović najavio kako nema namjeru ponovo se kandidovati za Predsjedništvo BiH, što otvara prostor da se podvuče crta pod više od dvije decenije njegove dominacije u HDZ-u BiH, prenosi Slobodna-Bosna..

Najveće pitanje: gdje su Hrvati iz Republike Srpske?

Ako neko kaže da se bori za Hrvate u BiH, onda se mora pitati i za Hrvate u RS-u. A tu su brojke neumoljive. Prema popisu iz 2013. godine, u Republici Srpskoj Hrvati su činili samo 2,4 posto stanovništva, dok su Srbi činili 81,5 posto, a Bošnjaci 14 posto.
To nije obična statistika. To je demografski slom. To su sela bez ljudi, prazne kuće, groblja bez potomaka i zajednice koje su izbrisane iz svakodnevnog života.
Zato je politički teško slušati priču o “zaštiti Hrvata”, a istovremeno gledati savez HDZ-a i SNSD-a. Posebno kad se sjetimo da je Čović u Narodnoj skupštini RS-a poručio: “Čuvajte Republiku Srpsku.” Al Jazeera je tada prenijela da je Čović ohrabrio političare RS-a da jačaju entitet i ne dopuste ustavne promjene koje bi dovele u pitanje koncept tri konstitutivna naroda.
Herceg-Bosna nije samo nostalgična priča
Drugi veliki problem je stalno uljepšavanje Herceg-Bosne. Neko je može predstavljati kao političko nasljeđe, ali sudske činjenice se ne mogu gumicom obrisati.
ICTY je u konačnoj presudi u predmetu Prlić i drugi potvrdio gotovo sve osude šestorici lidera Herceg-Bosne. Potvrđene su kazne Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću. Sud je naveo da je zajednički zločinački poduhvat bio usmjeren ka stvaranju hrvatskog entiteta u BiH koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda, kroz etničko čišćenje muslimanskog stanovništva.
Zato nije problem raspravljati o pravima Hrvata. Problem je kad se prava naroda vežu za projekte čije su posljedice bile zatvori, logori, protjerivanja i presude za ratne zločine.

Skupa predstava u Americi: Dodik dobio nagradu za “demokratiju”

Narod plaća, elita opstaje

Ovdje je suština jednostavna. Dok se priča o entitetima, izbornim zakonima i “povijesnim pravima”, običan narod odlazi. Hrvati iz RS-a su već gotovo nestali. Hercegovina je izgubila industriju. “Soko” i “Aluminij” više nisu ono što su bili. Ljudi ne žive od velikih parola, nego od posla, plate, škole i sigurnosti.
To je kao kad domaćin stalno priča kako čuva kuću, a ne vidi da mu djeca odlaze, štala prazna, krov prokišnjava, a komšija mu već koristi dvorište. Možeš ti mahati zastavom koliko hoćeš, ali ako nema naroda, kome ta politika služi?
Moj stav je jasan: treći entitet nije spas za Hrvate u BiH. To je nova politička kutija za iste elite. Ako je dosadašnja politika za 30 godina proizvela prazna sela, ugašene fabrike i masovno iseljavanje, zašto bi joj neko vjerovao da će odjednom napraviti bolje sutra?

Najveća prevara je kad političari kažu da čuvaju narod, a iza njih ostaju prazne kuće.

Čović i HDZ imaju pravo govoriti o položaju Hrvata, ali nemaju pravo bježati od pitanja šta su stvarno sačuvali. Ako je “hrvatska politika” toliko uspješna, zašto su Hrvati iz RS-a gotovo nestali, a mladi iz Hercegovine masovno otišli? Treći entitet bi mogao donijeti više vlasti političarima, ali ne nužno više života običnim ljudima.

Napomena za kraj teksta
Tekst je napisan na osnovu dostupnih medijskih izvještaja, popisnih podataka i presuda ICTY-a. Tvrdnje o demografskom padu Hrvata u RS-u treba posmatrati u kontekstu rata, etničkog čišćenja, slabog povratka i poslijeratnog iseljavanja. Politička odgovornost HDZ-a i Dragana Čovića predstavlja predmet javne i političke rasprave, ali brojke o nestanku Hrvata iz RS-a ostaju ozbiljan argument koji se ne može ignorisati.