Iran bijesan zbog produženja primirja: “Izraelu je dato još 45 dana za napade”

Primirje koje zvuči lijepo na papiru, ali narod i dalje gine

Na Bliskom istoku se opet prodaje ista stara priča: “produženo primirje”, “novi pregovori”, “politički put”, “sigurnost granica”. A onda, dok diplomate biraju riječi, na terenu ljudi broje mrtve, ruševine i nove strahove.

SAD su objavile da su Izrael i Libanon dogovorili produženje primirja za još 45 dana. Prema američkom State Departmentu, nova runda političkih pregovora planirana je za 2. i 3. juni, dok bi Pentagon 29. maja trebao ugostiti vojne delegacije dvije strane. Cilj je, barem službeno, trajni dogovor, priznavanje suvereniteta i sigurnost na granici.
Na papiru — fino. U praksi — mnogo komplikovanije.

Iran bijesan: “Ovo nije mir, ovo je dozvola Izraelu”

Iran je oštro osudio produženje primirja. Iransko veleposlanstvo u Austriji poručilo je da se time Izraelu praktično daje još 45 dana da nastavi zločine u Libanonu. U istoj reakciji optužili su Izrael da može “ubijati još muškaraca, žena i djece” i uništavati domove.

I tu je ključ problema. Libanon pozdravlja nastavak pregovora, Izrael govori o sigurnosti svojih građana i vojnika, Amerika glumi posrednika, a Iran sve vidi kao političko pokriće za izraelske udare.

Da stvar bude gora, izvještaji već govore da je nakon produženja primirja bilo novih izraelskih udara u južnom Libanonu. Reuters je objavio da je najmanje šest osoba, među njima tri bolničara, ubijeno u izraelskom napadu na centar civilne zaštite u južnom Libanonu.

Pa se čovjek mora zapitati: kakvo je to primirje ako mrtve i dalje iznose iz ruševina?

Kad se mir produžava, a rat nastavlja

Izrael tvrdi da i dalje gađa Hezbollahovu infrastrukturu i da je sigurnost njegovih građana glavni prioritet. Problem je što Hezbollah nije direktni učesnik ovih pregovora, a upravo je on centralni faktor na granici Izraela i Libanona.

To je kao da pokušavate ugasiti požar, a jednu od glavnih strana u sukobu držite izvan sobe. Možda diplomatski izgleda uredno. Ali na terenu se onda vatra samo premješta iz jednog sela u drugo.
Primjer je jednostavan. Ako običnom čovjeku u južnom Libanonu kažete da je primirje produženo, a on istu noć čuje avione, eksplozije i hitnu pomoć, šta njemu znači diplomatsko saopštenje? Ništa. Njemu mir nije papir iz Washingtona. Mir je kad dijete može spavati bez straha da će se kuća srušiti.

Ovo produženje primirja može biti šansa, ali samo ako prestane licemjerje. Ne može se jednim ustima govoriti “mir”, a drugim opravdavati udare. Ne može se narodu prodavati stabilnost dok porodice bježe iz svojih domova. Ako je ovo primirje, onda mir na Bliskom istoku izgleda kao pauza između dvije eksplozije. A takav mir nije mir. To je samo odloženi rat.

Napomena: Tekst je komentatorski i zasnovan na dostupnim izvještajima. Tvrdnje strana u sukobu treba čitati oprezno jer svaka strana vodi i politički i propagandni rat.

Izvori: Index, Reuters, Euronews/AP, Guardian, Al-Monitor, Wall Street Journal.