Glas naroda

KAD NESTANE REZULTATA, POČINJE PRIČA O NARODIMA: Dodik i Vučić ponovo traže neprijatelja umjesto rješenja

Svaki put kada ponestane odgovora na pitanja o ekonomiji, odlasku mladih, korupciji i životnom standardu, na političku scenu vrati se ista predstava. Ovoga puta glavna tema nisu plate, inflacija ni bolnice. Glavna tema su Bošnjaci, kulturno nasljeđe i ko izgovara puni naziv Republike Srpske.

Aleksandar Vučić govori kako bošnjački političari ne žele izgovoriti “Republika Srpska”. Milorad Dodik odgovara da će onda on govoriti samo “BH”. Nakon toga slijedi mnogo ozbiljnija tvrdnja – da bosanskohercegovačko kulturno nasljeđe ne postoji i da su Bošnjaci “mlada nacija koja nije imala priliku napraviti nešto vrijedno”.

Problem nije u tome što političari imaju pravo na svoje mišljenje.

Problem je što činjenice govore drugačije.

Bosna i Hercegovina ima međunarodno priznato kulturno nasljeđe. UNESCO ne štiti “srpsko”, “hrvatsko” ili “tursko” nasljeđe odvojeno od države, nego lokalitete i tradicije koji se nalaze u Bosni i Hercegovini i predstavljaju njeno višeslojno historijsko bogatstvo. Stari most u Mostaru, most Mehmed-paše Sokolovića, stećci i brojna druga dobra nisu nastali u političkim govorima nego kroz stoljeća zajedničke historije.

Još je problematičnija tvrdnja da Bošnjaci “nisu napravili ništa vrijedno”. Takva rečenica nije historijska analiza. To je politička provokacija koja zanemaruje književnost, arhitekturu, muziku, nauku i kulturnu baštinu jednog naroda.

Ali ni Vučić nije samo posmatrač.

Dok govori da Srbija želi mir i stabilnost, istovremeno politički prostor puni raspravama o tome ko izgovara naziv Republike Srpske, umjesto da govori o onome što građane Srbije najviše zanima – rastu cijena, odlasku mladih, zdravstvu, obrazovanju i životnom standardu. Političke poruke o identitetu često postanu korisna zamjena za razgovor o rezultatima vlasti.

I Dodik i Vučić godinama koriste isti obrazac.

Kada treba okupiti birače, identitetske teme postaju važnije od svakodnevnog života. Tada se raspravlja o nacijama, simbolima, historiji i riječima, dok plate ostaju iste, mladi odlaze, sela se prazne, a javni dug raste.

Vozač iz Loznice navodno napao svatove u Zvorniku jer mu je smetala zastava BiH..

To ne znači da pitanja identiteta nisu važna.

Jesu.

Ali kada postanu gotovo jedina politička tema, građani imaju pravo pitati zašto se toliko energije ulaže u prošlost, a tako malo u budućnost.

Najveća ironija cijele priče jeste što upravo Bosna i Hercegovina postoji zahvaljujući svojoj složenosti. Njena historija nije ni isključivo srpska, ni hrvatska, ni bošnjačka. Ona je satkana od svih tih slojeva. Negirati jedan dio znači osiromašiti cjelinu.

Zato nije pitanje hoće li neko reći “Republika Srpska” ili “RS”, niti “Bosna i Hercegovina” ili “BiH”.

Pravo pitanje glasi: kada će građani konačno postati važniji od političkih svađa oko identiteta?

Jer narod ne živi od prepirke oko naziva.

Narod živi od posla, sigurnosti, pravde i nade da će njegova djeca ostati tamo gdje su rođena.

A upravo o tome se najmanje govori.

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button