Nakon saslušanja zaposlenika i saradnika Memorijalnog centra Srebrenica Potočari, zastupnici Denis Zvizdić, Saša Magazinović i Predrag Kojović pokrenuli su inicijativu kojom traže njegovu snažniju pravnu i međunarodnu zaštitu.
Njihov prijedlog upućen je Uredu visokog predstavnika i Upravnom odboru Vijeća za provedbu mira. Cilj je otvoriti proces u kojem bi Memorijalni centar dobio poseban pravni i administrativni status.
Važno je naglasiti da nikakva odluka još nije donesena. Ovo je inicijativa kojom se tek traži razgovor o modelu zaštite. Međutim, samo njeno pokretanje otvara pitanje koje je odavno moralo biti riješeno. Može li mjesto na kojem se čuva sjećanje na žrtve genocida zavisiti od trenutnih političkih odnosa i raspoloženja institucija?
NIJE RIJEČ O PRIVILEGIJI
Memorijalni centar nije obična javna ustanova niti mjesto koje služi jednoj političkoj stranci ili samo jednom narodu. U Potočarima su ukopane hiljade žrtava genocida, dok Centar čuva dokumentaciju, svjedočenja i predmete koji govore o zločinu potvrđenom presudama međunarodnih sudova.
Zbog toga zahtjev za njegovu posebnu zaštitu ne bi trebalo posmatrati kao traženje privilegija. Suština je da institucija takvog značaja mora biti sposobna raditi bez straha od političkih pritisaka, policijskih saslušanja, administrativnih prepreka ili pokušaja zastrašivanja zaposlenika i saradnika.
Današnja vlast može pokazivati razumijevanje, sutrašnja možda neće. Upravo je to problem. Sjećanje na žrtve ne smije zavisiti od rezultata izbora, političkih trgovina ili odnosa među strankama.
ŠTA BI POSEBAN STATUS TREBAO DONIJETI
Predlagači smatraju da bi novi status morao garantirati samostalnost Memorijalnog centra u njegovom istraživačkom, obrazovnom i memorijalnom radu.
To bi podrazumijevalo sigurnosne garancije za zaposlene, istraživače, preživjele, svjedoke i posjetioce. Posebno važna bila bi zaštita arhivske građe, dokaza i historijskih predmeta koji se nalaze u Centru.
Ako se takva inicijativa ozbiljno razmatra, nije dovoljno usvojiti lijepu deklaraciju. Mora se precizno odrediti ko upravlja Centrom, ko ga finansira, ko je odgovoran za njegovu sigurnost i koje institucije mogu djelovati unutar memorijalnog kompleksa.
Bez jasnih odgovora poseban status mogao bi ostati samo politička parola. Srebrenici nisu potrebne nove velike riječi, nego pravila koja se neće moći mijenjati svaki put kada se promijeni odnos političkih snaga.
ZAŠTO JE POTREBNA MEĐUNARODNA ZAŠTITA
Genocid u Srebrenici nije samo unutrašnje pitanje Bosne i Hercegovine. To je događaj koji je obilježio evropsku historiju i pokazao šta se može dogoditi kada međunarodne institucije ne ispune vlastita obećanja o zaštiti civila.
Zbog toga međunarodna zajednica ne može tvrditi da je njena odgovornost završena obilježavanjem godišnjice i polaganjem cvijeća. Ako je Memorijalni centar izložen pritiscima, onda međunarodni predstavnici imaju i moralnu i političku obavezu učestvovati u pronalaženju trajnog rješenja.
Ipak, međunarodna zaštita ne bi smjela značiti oduzimanje Memorijalnog centra preživjelima i porodicama žrtava. Upravo oni moraju imati najvažniju ulogu u njegovom radu i odlučivanju o njegovoj budućnosti.
MJESTO ISTINE NE SMIJE ČEKATI BOLJA VREMENA
Bosna i Hercegovina već predugo zavisi od privremenih dogovora i političke dobre volje. Zbog toga je razumljivo što raste zabrinutost da bi se pritisci na Memorijalni centar u budućnosti mogli pojačavati.
Poseban status sam po sebi neće zaustaviti negiranje genocida niti izliječiti duboke podjele u društvu. Može, međutim, postaviti jasnu granicu i poručiti da postoje mjesta i činjenice o kojima se ne može trgovati.
Srebrenica ne pripada nijednoj stranci, koaliciji ili mandatu. Ona pripada žrtvama, preživjelima i budućim generacijama koje moraju znati šta se dogodilo.
Zato ovu inicijativu treba ozbiljno razmotriti, ali i pretvoriti u precizan i provodiv pravni model. Memorijalni centar ne treba zaštitu samo onda kada izbije politički incident. Potrebna mu je trajna sigurnost koja neće zavisiti od toga ko je trenutno na vlasti i kakva se politika tog dana vodi.
Mjesto genocida ne smije svaki put iznova moliti da bude zaštićeno.
Izvor: Slobodna Bosna
