
Kako piše The Wall Street Journal (WSJ), Sjedinjene Američke Države pripremaju slanje nosača aviona USS George Washington na Bliski istok, gdje bi trebao zamijeniti USS Abraham Lincoln. Prema američkim zvaničnicima na koje se poziva list, riječ je o unaprijed planiranoj rotaciji snaga, ali kada se nosač aviona takve moći šalje prema području aktivnog sukoba s Iranom, teško je taj potez posmatrati kao običnu smjenu posade i brodova.
Jer ne govorimo o bilo kakvom ratnom brodu.
Nosač aviona predstavlja plutajuću vojnu bazu sposobnu dovesti američku zračnu moć hiljadama kilometara od vlastitih obala.
A sada jedan takav brod treba zamijeniti drugi koji je već mjesecima uključen u operacije na Bliskom istoku.

„LINCOLN“ JE DUGO NA MORU – SADA STIŽE ZAMJENA
USS Abraham Lincoln svoju redovnu misiju započeo je još u novembru.
Ali planovi su se promijenili.
Prema WSJ-u, nosač je u januaru preusmjeren prema Bliskom istoku, neposredno prije američkog rata protiv Irana.
Od tada je njegova udarna grupa postala važan dio američkog vojnog prisustva u regiji.
Avioni s Lincolna učestvovali su u američkoj zračnoj kampanji, a nosač je potom ostao angažiran u operacijama povezanim s pomorskim pritiskom na Iran.
Problem je što ljudi na tim brodovima nisu mašine.
Produžena misija s vrlo malo pristajanja u luke počela je izazivati zabrinutost i među američkim zakonodavcima zbog uslova u kojima mornari mjesecima žive i rade.
Zato je rotacija logična.
Lincoln treba predah, održavanje i povratak iz produženog angažmana.
Ali ono što je za njegove mornare smjena, za Bliski istok znači nešto drugo:
američki nosač ne odlazi bez zamjene.
„GEORGE WASHINGTON“ IDE PREMA NAJOPASNIJOJ TAČKI
Upravo je to najvažniji dio priče.
Washington očigledno ne želi ostaviti prazninu nakon odlaska Lincolna.
USS George Washington trebao bi preuzeti njegovu ulogu i tako omogućiti nastavak američkog pomorskog i zračnog prisustva.
To samo po sebi ne dokazuje da SAD priprema novu veliku ofanzivu.
Bilo bi pogrešno unaprijed tvrditi da slanje George Washingtona znači da je donesena odluka o novim napadima na Iran. Američki zvaničnici potez opisuju kao planiranu rotaciju.
Ali isto tako nema smisla pretvarati se da je lokacija nevažna.
Nosač aviona ide u područje u kojem američke i iranske snage već djeluju u uslovima otvorenog sukoba.
Zato će svaki njegov pokret pratiti Teheran.
ŠTA OVO GOVORI IRANU?
Možda najvažnija poruka nije u tome što George Washington dolazi.
Važnije je što Abraham Lincoln može otići, a američka vojna sposobnost ostaje.
To je osnovna logika rotacije ovakvih snaga.
Amerika ne želi beskonačno držati istu posadu na moru, ali istovremeno ne želi ostaviti prostor u kojem bi protivnik mogao zaključiti da je američko prisustvo oslabljeno.
Jedan nosač odlazi.
Drugi zauzima njegovo mjesto.
I upravo zbog toga ova priča pokazuje koliko je sukob postao ozbiljan.
Velike sile ne šalju udarne grupe nosača aviona zato što lijepo izgledaju na horizontu. Njihovo raspoređivanje košta ogromne iznose, zahtijeva logistiku i uključuje čitavu mrežu pratećih brodova, aviona i hiljada ljudi.
Njihova najveća vrijednost je mogućnost da se vojna sila brzo upotrijebi ako političko rukovodstvo donese takvu odluku.
A upravo ta mogućnost treba natjerati protivnika da dobro razmisli prije sljedećeg poteza.
Zato bi bilo pretjerano nasloviti ovu vijest kao dokaz da Amerika upravo pokreće novu fazu rata.
Ali bilo bi jednako pogrešno tvrditi da se ništa značajno ne događa.
Lincoln je mjesecima nosio dio američkog rata na svojim palubama. Sada treba otići, ali njegovo mjesto neće ostati prazno.
Dolazi George Washington.
A dok se američki nosači smjenjuju na moru, najveće pitanje ostaje isto:
Hoće li ova ogromna vojna sila služiti kao sredstvo odvraćanja – ili će avioni s nove palube ponovo krenuti prema Iranu?
Izvor: The Wall Street Journal (WSJ), prema navodima američkih zvaničnika



