WASHINGTON MIJENJA TON: Bessent Iranu prijeti izolacijom „kakvu svijet nije vidio“, a Vance otkrio šta je sada cilj broj jedan
Američki ministar finansija Scott Bessent najavio je novu fazu ekonomskog pritiska na Iran, poručivši da Washington priprema mjere kojima bi Teheran bio izložen ekonomskoj izolaciji „kakvu svijet nikada prije nije vidio“. Prema njegovim riječima, novi potezi trebali bi biti objavljeni već sljedeće sedmice. Reuters potvrđuje da Washington kombinira finansijski pritisak s nastavkom pomorske blokade iranskih luka.
Ali možda je još zanimljivije ono što je rekao američki potpredsjednik JD Vance.
Jer poslije mjeseci priče o iranskom nuklearnom programu, Vance je američke prioritete poredao prilično jasno: cilj broj jedan sada je držati cijene nafte i benzina niskim za Amerikance, a sprečavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja naveo je kao drugi cilj.
I tu se nameće pitanje: ako je rat počeo uz jednu veliku priču, kako je cijena goriva završila kao cilj broj jedan?
PRIJE DESET DANA GOVORILO SE O DOGOVORU, DANAS O IZOLACIJI BEZ PRESEDANA
Posebno je zanimljivo koliko se brzo promijenio ton Washingtona.
Početkom augusta Bessent je govorio da bi dogovor s Iranom o Hormuškom moreuzu mogao biti vrlo blizu. CNBC je tada prenio njegov optimizam da bi sporazum mogao biti postignut u roku od dan ili dva.
Sada slušate potpuno drugačiji rječnik.
Ekonomska izolacija.
Blokada.
Nove mjere.
Pritisak bez presedana.
Bessent je najavljeni pristup praktično podijelio na dva dijela: finansijski pritisak koji treba dodatno ograničiti sposobnost Irana da posluje sa svijetom i fizički pritisak na pomorsku trgovinu.
Američki ministar odbrane Pete Hegseth otišao je još dalje, tvrdeći da američka mornarica rotacijom brodova može održavati blokadu iranskih luka neograničeno dugo.
Drugim riječima, poruka Teheranu glasi: ako ne prihvatite uslove za stolom, pokušat ćemo vas iscrpiti izvan njega.
A GDJE JE NESTAO NUKLEARNI PROGRAM?
Vanceova izjava vjerovatno će izazvati najviše političkih rasprava.
Američka administracija je pitanje iranskog nuklearnog programa predstavljala kao jedan od ključnih razloga za sukob.
Sada američki potpredsjednik govori da je cilj broj jedan jeftinija nafta i benzin za američke građane.
Naravno, to ne znači da je Washington odustao od nuklearnog pitanja. Vance ga je izričito naveo kao drugi prioritet.
Ali redoslijed je politički vrlo zanimljiv.
Jer ratovi se javnosti obično predstavljaju kroz velike riječi: nacionalna sigurnost, nuklearna prijetnja, zaštita saveznika, odbrana međunarodnog poretka.
A onda nakon nekoliko mjeseci dođete do benzinske pumpe.
Zašto?
Zato što prosječni američki birač možda neće svakog jutra razmišljati o iranskim centrifugama.
Ali vidi cijenu kada natoči gorivo.
I izbori se približavaju.
MOŽE LI AMERIKA PRITISNUTI IRAN, A ISTOVREMENO OBORETI CIJENU NAFTE?
Tu Washington ulazi u neugodan paradoks.
Želi ekonomski gušiti Iran.
Želi održavati pomorski pritisak.
Želi kontrolirati situaciju oko Hormuza.
Ali istovremeno želi jeftiniju naftu.
Problem je što svaka nova eskalacija oko jednog od najvažnijih energetskih prolaza na svijetu može proizvesti upravo suprotan rezultat.
Nakon najnovijih američkih prijetnji blokadom, cijene nafte u petak su porasle; Reuters navodi Brent oko 88,50 dolara po barelu, uz rast zabrinutosti zbog poremećaja u Hormuškom moreuzu.
Dakle, Washington pokušava riješiti vrlo tešku jednačinu:
pritisnuti Iran dovoljno jako da popusti, ali ne toliko da energetsko tržište ponovo eksplodira.
To je mnogo lakše izgovoriti nego izvesti.
Iran također zna da je energija jedna od najosjetljivijih tačaka američke politike.
Zato Hormuški moreuz nije samo vojno pitanje.
Postao je ekonomsko i političko oružje.
KO ĆE PRVI POPUSTITI?
Bessentove najave pokazuju da Washington zasad ne bira povlačenje.
Naprotiv, sljedeće sedmice očekuje se dodatni ekonomski pritisak.
Ali sankcije i blokade imaju granice.
Ako Teheran procijeni da nema više šta izgubiti, dodatni pritisak ne mora automatski proizvesti kapitulaciju. Može proizvesti još veću eskalaciju.
I zato se iza svih velikih prijetnji krije jednostavno pitanje:
Ko ima više vremena?
Amerika, čiji građani osjećaju cijenu rata na benzinskim pumpama?
Ili Iran, čija ekonomija trpi sve snažniji pritisak?
Prije samo desetak dana iz Washingtona se govorilo da bi dogovor mogao biti udaljen nekoliko dana.
Danas se govori o izolaciji kakvu svijet nije vidio.
To najbolje pokazuje koliko se brzo situacija promijenila.
A možda najzanimljiviju stvar nije rekao Bessent, nego Vance.
Kada cijena benzina postane cilj broj jedan rata, onda je jasno da se bitka više ne vodi samo između Washingtona i Teherana. Vodi se i za novčanik američkog birača.
Izvor: Reuters, AFP, CNBC
