Šta se trenutno dešava s tužbom?
Dodikov pravni tim tužio je američku administraciju zbog sankcija koje su ranije bile uvedene Dodiku, njegovom sinu Igoru i drugim osobama.
Američka vlada sada traži da sud tu tužbu odbaci. Dodikovi advokati trebaju odgovoriti na taj zahtjev, a sud im je, na njihov zahtjev, produžio rok do 25. augusta.
Važno je naglasiti: produženje roka samo po sebi ne znači da je Dodik dobio neku posebnu pobjedu. Sud je jednostavno prihvatio zahtjev njegovih advokata za dodatno vrijeme.
Zašto je situacija zanimljiva?
Tu dolazi najveća politička kontradikcija.
Sankcije su Dodiku ukinute u oktobru prošle godine, upravo za vrijeme Trumpove administracije. Drugim riječima, čovjek koji sada vodi pravnu bitku protiv američke administracije pokušava osporavati nešto što je već promijenjeno, dok istovremeno politički računa na podršku dijela Trumpovog kruga.
Puljić upravo zbog toga postavlja pitanje: šta Dodik zapravo želi postići ovom tužbom ako su sankcije već ukinute?
Jedan mogući odgovor je da se ne radi samo o praktičnom ukidanju sankcija, nego i o pokušaju da se pred američkim sudom ospori način na koji su one ranije uvedene. Ali iz samog teksta se ne može zaključiti da će Dodik tu sigurno dobiti.
Druga važna stvar – lobiranje
Puljić tvrdi da Dodik ponovo pojačava lobiranje u SAD-u.
Tu se pojavljuje Marc Zell, kao jedan od ljudi koji ga podržavaju i lobiraju za njega, ali i šira strategija: Dodik se pokušava predstaviti kao političar koji se uklapa u dio američke konzervativne i antiglobalističke scene.
Priča se pritom pokušava povezati s nekoliko tema koje imaju određenu težinu među američkom desnicom:
protivljenje globalizmu,
kritika Evropske unije,
smanjivanje međunarodnog intervencionizma,
protivljenje ulozi OHR-a u BiH,
pitanje iranskog utjecaja,
sigurnosna politika,
podrška Trumpu.
Drugim riječima, Dodik pokušava svoju političku priču iz Bosne prevesti na jezik koji je razumljiv određenom dijelu američke desnice.
Ali postoji jedna važna stvar koju tekst pomalo preuveličava
Ne treba stvarati sliku da je “Amerika stala iza Dodika”.
Sam Puljić kaže da Dodikova priča nije tema vodećih američkih medija. Postoje pojedinci, lobisti i određeni politički krugovi koji ga podržavaju, ali to nije isto što i široka podrška u Washingtonu.
Čak suprotno — Puljić navodi da su i republikanci i demokrati u Kongresu tražili ponovno uvođenje sankcija Dodiku, dok Trumpova administracija za sada nije išla tim putem.
Zato je puno preciznije reći:
Dodik pokušava iskoristiti promjenu političke atmosfere u dijelu Washingtona, ali to ne znači da je dobio podršku cijelog američkog političkog sistema.
A gdje se uklapa priča o Iranu?
To je dio političkog marketinga koji treba pažljivo čitati.
Dodikovi lobisti pokušavaju RS predstaviti kao faktor koji se suprotstavlja određenim sigurnosnim prijetnjama i navodnom iranskom utjecaju u BiH.
Puljić, međutim, kaže da se pritom izostavlja činjenica da je BiH ranije ove godine označila Iransku revolucionarnu gardu kao terorističku organizaciju, prema navodima koje prenosi u emisiji.
Ako je taj podatak tačan, onda je argument da je Dodik posebno potreban Washingtonu zbog borbe protiv iranskog utjecaja mnogo složeniji nego što ga njegovi lobisti predstavljaju.
Šta je najvažnije iz cijele priče?
Po meni, ključ nije samo u roku do 25. augusta.
Prava priča je pokušaj Dodika da u Washingtonu pronađe novu političku nišu.
Dok je ranije bio pod sankcijama američke administracije, sada pokušava iskoristiti promijenjene odnose i činjenicu da dio američke desnice drugačije gleda na pitanja poput globalizma, međunarodnih institucija i američkog angažmana u inostranstvu.
Istovremeno, njegova pravna ekipa nastavlja sudski proces.
Zato imamo zanimljivu situaciju: Dodik istovremeno vodi pravnu bitku protiv američke administracije i politički pokušava izgraditi dobre odnose s dijelom ljudi koji imaju utjecaj u toj istoj Americi.
To nije dokaz da će uspjeti. Ali jeste znak da je lobiranje u Washingtonu postalo jedan od važnijih frontova njegove političke borbe.
