Ovdje nije problem u tome što je knez Lazar srpska istorijska ličnost. Niti je problem u tome što neko želi podizati spomenike ljudima koje smatra važnim.
Problem nastaje kada se istorija počne koristiti kao politička scenografija, a građanima se za to ispostavi račun od 1,7 miliona KM, prenosi Slobodna-Bosna..
Grad Banja Luka zaista ide u realizaciju monumentalnog spomenika knezu Lazaru. Figura bi trebala biti visoka najmanje osam metara, a posao vrijedan oko 1,7 miliona KM dobile su firme KOTO iz Banje Luke i Beograda. Na tender je, prema dostupnim informacijama, stigla samo jedna ponuda.
I sada dolazimo do pitanja koje je mnogo važnije od svađe ko je „Srbin“, ko je „Bošnjak“, ko je „Hrvat“ i ko je čiji istorijski junak.
Kakve konkretne veze knez Lazar ima s Banjom Lukom?
Lazar Hrebeljanović bio je jedan od najmoćnijih srpskih velikaša 14. stoljeća. Njegova politička baza bila je prvenstveno u srednjovjekovnoj Srbiji, sa središtem u Kruševcu. Sa bosanskim kraljem Tvrtkom I imao je političke i vojne veze, ali savez dvojice vladara nije isto što i Lazarova vlast nad Banjom Lukom.
A postoji i jedna vrlo zanimljiva činjenica: Banja Luka se pod tim imenom prvi put spominje tek 1494. godine, više od stotinu godina nakon Lazarove pogibije na Kosovu 1389.
Naravno, ljudi su na prostoru današnje Banje Luke živjeli mnogo prije 1494. godine. To niko ozbiljan ne spori. Ali upravo zato treba biti pošten prema istoriji.
Ne treba izmišljati vezu tamo gdje je nema.
Isto tako, nije potrebno ni falsifikovati istoriju da bi se dokazalo da je današnji projekat politički motivisan. Dovoljno je pogledati šta vlast bira da monumentalizuje.
Banja Luka već ima veoma složenu istoriju. Tu su srednjovjekovni slojevi, Jajačka banovina, osmanski period, Ferhad-paša Sokolović, austrougarsko naslijeđe, Kraljevina Jugoslavija, Drugi svjetski rat, socijalistički period i savremena Republika Srpska.
Dakle, istorije ima napretek.
Pa zašto onda baš Lazar?
Tu počinje politika.
I to nije nikakva teorija zavjere. Spomenici su oduvijek bili politički simboli. Vlast njima pokazuje šta želi da ljudi pamte, kome želi dati posebno mjesto i kakvu sliku grada želi ostaviti budućim generacijama.
Zato je sasvim legitimno da građanin pita:
Je li nam zaista potreban spomenik od 1,7 miliona KM?
Za taj novac može se uraditi mnogo toga što građanin vidi svaki dan – vrtići, ulice, javne površine, sportski sadržaji, rasvjeta, infrastruktura.
Neko će reći: „Treba čuvati istoriju.“
Naravno da treba.
Ali istorija se ne čuva samo bronzom.
Čuva se knjigama, muzejima, školama, dokumentarcima, istraživanjem i poštenim učenjem djece o tome šta se zaista dogodilo.
Jer ako djecu učimo istoriji tako što im pokažemo ogromnu statuu, a prešutimo složenost vremena u kojem je ta ličnost živjela, onda ne učimo istoriju.
Učimo mit.
I zato ovo nije rasprava protiv kneza Lazara.
Nije ni rasprava protiv Srba ili srpske istorije.
Ovo je mnogo jednostavnije pitanje:
Zašto baš Lazar, zašto baš sada i zašto baš 1,7 miliona KM?
Ako vlast ima dobar odgovor – neka ga kaže građanima.
A ako nema, onda će taj spomenik možda zaista više govoriti o politici 2026. godine nego o čovjeku koji je poginuo 637 godina ranije.
Jer bronza može trajati stoljećima.
Ali i politička poruka koju vlast u nju ulije – također.
