
Evropski parlament označio Rusiju kao glavnu prijetnju: Srbija izdvojena kao čvorište stranog utjecaja
Evropski parlament usvojio je izvještaj kojim traži snažniju odbranu demokratskih institucija od stranog uplitanja, dezinformacija i hibridnih napada. Rusija je označena kao glavna vanjska prijetnja evropskoj demokratiji, dok je Srbija dobila jedno od najneugodnijih mjesta u dokumentu – opisana je kao važno čvorište ruskih, a u manjoj mjeri i kineskih operacija utjecaja.
Za izvještaj Posebnog odbora za Evropski štit za demokratiju glasalo je 420 zastupnika, 220 je bilo protiv, dok ih je 26 bilo suzdržano. Riječ je o politički snažnom, ali nezakonodavnom dokumentu: on ne uvodi automatski sankcije niti stvara nove zakone, već upućuje preporuke Evropskoj komisiji i državama članicama.
SRBIJA VIŠE NIJE SAMO „ZABRINJAVAJUĆI PARTNER“
Najvažniji dio za Zapadni Balkan nije ponavljanje ocjene da Rusija vodi propagandne i hibridne operacije. Takve tvrdnje godinama se pojavljuju u evropskim dokumentima. Novost je oštrina jezika kojim se opisuje uloga Srbije.
U izvještaju se Srbija označava kao „ključno čvorište dezinformacija“ i posrednik ruskih operacija utjecaja. Spominju se propagandne mreže, infrastruktura navodno korištena u ciljanim kibernetičkim napadima te prisustvo pojedinih ruskih obavještajaca i oligarha.
Dokument se, pozivajući se na moldavske sudske odluke, osvrće i na navode da su Srbija i entitet Republika Srpska bili domaćini kampa u kojem su obučavane osobe za izazivanje nereda tokom izbora i referenduma u Moldaviji 2024. godine. Važno je naglasiti da Evropski parlament prenosi zaključke i navode iz citiranih izvora – ne donosi vlastitu krivičnu presudu Srbiji ili institucijama RS-a.
Ipak, politička poruka nije bezazlena. Srbija godinama pokušava sjediti na dvije stolice: formalno pregovarati o članstvu u EU, a istovremeno održavati bliske veze s Moskvom i dozvoljavati djelovanje medija poput RT Balkana i Sputnika. Brisel sada sve otvorenije poručuje da takvo balansiranje više ne vidi samo kao vanjskopolitički izbor, nego i kao sigurnosni problem.
KADA INFORMACIJA POSTANE ORUŽJE
Dezinformacije nisu samo lažne objave koje se mogu ispraviti jednom provjerom činjenica. Njihov cilj često nije uvjeriti građane u jednu određenu priču, nego ih zatrpati desetinama međusobno suprotstavljenih verzija događaja. Kada ljudi prestanu vjerovati medijima, institucijama, izborima i činjenicama, posao je završen – društvo postaje posvađano i lakše za manipulaciju.
Zbog toga Parlament traži snažniji Evropski centar za demokratsku otpornost, zaštitu izborne infrastrukture i strožije djelovanje protiv koordiniranih bot-mreža, prikrivenog finansiranja i manipulativnog političkog oglašavanja.
Tu se, međutim, pojavljuje osjetljivo pitanje: gdje završava borba protiv strane propagande, a počinje kontrola legitimnog političkog mišljenja?
Izvjestilac Tomas Tobé tvrdi da cilj nije uređivanje stavova građana, već sprečavanje stranih država da prikrivenim operacijama utječu na izbore i javnu raspravu. To je razumna granica na papiru, ali će njena primjena morati biti transparentna. U suprotnom bi vlasti mogle neugodnu kritiku olako proglašavati „dezinformacijom“.
PORUKA I ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Ovaj izvještaj nije važan samo za Srbiju. Spominjanje Republike Srpske pokazuje da će se evropske institucije sve više baviti medijskim, političkim i sigurnosnim vezama Moskve sa cijelim regionom.
Za zemlje koje žele članstvo u EU više neće biti dovoljno usvajati tehničke zakone i govoriti da podržavaju evropski put. Brisel će sve ozbiljnije posmatrati ko finansira medije i političke kampanje, ko širi propagandne narative i da li državne institucije stvarno sprečavaju strane operacije.
Srbija ovim izvještajem nije kažnjena niti su joj uvedene nove sankcije. Ali je dobila ozbiljnu političku oznaku koju neće moći ukloniti još jednim saopćenjem o prijateljstvu s Evropom. Ako želi u Evropsku uniju, morat će jasnije pokazati gdje pripada. Vrijeme sjedenja na dvije stolice možda nije završeno, ali jedna od njih upravo je počela ozbiljno da se klima.
Izvori: Evropski parlament, HRT, EPRS



