VUČIĆEV NAJDRAŽI “ČACI” IZ DOBOJA SPAVA U PARKU, A NE ZNA NI GDJE JE PRIJAVLJEN! Nema adresu, a možda ni državu – MUP Srbije u čudu!
U bizarnom raspletu slučaja koji sve više liči na crnu komediju, javnost u Srbiji otkriva da omiljeni student vladajuće garniture – Miloš Pavlović, poznat i kao “student koji želi da uči” – prema zvaničnim dokumentima, trenutno „boravi“ u ni manje ni više nego Pionirskom parku u centru Beograda!
Da stvar bude ozbiljnija (ili smješnija), ovo saznanje nije plod spekulacija već službenog sudskog rješenja, donesenog nakon incidenta početkom juna kada je student Dimitrije Marković uhapšen zbog fizičkog napada na Pavlovića u Studentskom gradu.
Kako prenosi portal N1, upravo u tom trenutku, sud je precizirao da se Pavlović „trenutno nalazi“ u Pionirskom parku, iako je njegovo prebivalište navodno u Novom Sadu, a rođen je – ni manje ni više – u Doboju.
Portal je pokušao doći do odgovora kako je moguće da neko ima boravište u parku, ali iz MUP-a Srbije stigao je odgovor koji bi mogao ući u anale birokratske literature: “Adresa Pionirski park nije evidentirana u nomenklaturi naziva ulica.” Drugim riječima, park – nije adresa. Iako svi znaju gdje je.
Ministarstvo jasno navodi da boravište mora biti prijavljeno na osnovu ugovora o zakupu, vlasništvu ili drugom pravnom osnovu – a ležeći na travi to očito nije.
Advokat Ivan Ninić podsjeća da je Pavlović već više od 90 dana van prijavljenog prebivališta, zbog čega mu adresa u Novom Sadu treba biti – pasivizirana. Ukratko, nema validno prijavljeno boravište, čime krši zakon i izlaže se kazni od 10.000 do 50.000 dinara.
A zašto je to važno?
Zato što je upravo Miloš Pavlović u javnosti percipiran kao glasnogovornik „omladinskog Vučićevog pokreta“, mladi lider koji daje podršku predsjedniku i govori s medija o patriotizmu, poštenju i zakonitosti. A sad se ispostavlja da ne zna ni gdje mu je adresa, dok istovremeno javno proziva druge zbog nepoštivanja sistema.
Zlobnici na društvenim mrežama već ga zovu „beskućnik sistema“ i „parkovski patriota“, dok drugi postavljaju logično pitanje: Da li bi bilo koji običan građanin mogao ovako mirno da šeta Beogradom bez urednih papira – ili je ipak privilegija biti najdraži ‘čaci’?
Napomena:
Ova priča, iako naizgled komična, ukazuje na ozbiljne propuste u sistemu i selektivnu primjenu zakona. Javnost s pravom postavlja pitanje – da li su svi građani isti pred zakonom, ili se zakoni pišu samo za one bez političke zaštite?
