Burnu raspravu izazvala je televizijska debata o tragediji na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, nakon što je voditelj, govoreći o padu nadstrešnice, upotrijebio formulaciju da je „16 ljudi ubijeno“.
Na njegove riječi reagovala je predsjednica Narodne skupštine Srbije Ana Brnabić, osporavajući takav način opisivanja tragedije.
„Odakle vama kao voditelju uopšte ideja da kažete: imali smo 16 ubijenih ljudi? Imali smo 16 ljudi koji su nastradali u jednoj tragediji“, rekla je Brnabić tokom rasprave.
BRNABIĆ: „KAKO VAS NIJE SRAMOTA?“
Brnabić je potom napravila poređenje s urušavanjem mosta Morandi u Genovi 2018. godine, kada su poginule 43 osobe. Navela je da se, prema njenom viđenju, ni u tom slučaju u javnosti nije govorilo da su ljudi „ubijeni“, već da su poginuli u tragediji.
Spomenula je i ranije požare u Novom Sadu, uključujući tragedije u hotelu „Putnik“, „Laundžu“ i „Kontrastu“, postavljajući pitanje da li je i tada korišten izraz da su žrtve „ubijene“.
„Kako vas nije sramota da vi kao voditelj kažete da je 16 ljudi ubijeno?“, poručila je Brnabić, tvrdeći da takav izbor riječi utiče na političku percepciju tragedije.
JEDNA RIJEČ OTVORILA ŠIRU RASPRAVU
Pad nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu dogodio se 1. novembra 2024. godine. U tragediji je život izgubilo 16 ljudi.
Upravo je pitanje odgovornosti za okolnosti koje su dovele do urušavanja postalo jedno od centralnih pitanja u Srbiji, dok su se istovremeno vodili pravni postupci povezani sa slučajem.
Zbog toga je i izbor riječi postao predmet političke i društvene rasprave. Jedna strana insistira na formulacijama poput „poginuli“ ili „stradali“, dok se izraz „ubijeni“ koristi u dijelu javnosti koji naglašava pitanje eventualne odgovornosti za tragediju.
S pravnog stanovišta, međutim, sam izbor riječi u političkoj ili medijskoj debati nije isto što i pravosnažno utvrđivanje krivične odgovornosti konkretnih osoba.
Komentar: Rasprava pokazuje koliko jedna riječ može promijeniti način na koji javnost razumije isti događaj. Ipak, pitanje eventualne krivične odgovornosti ne bi trebalo rješavati političkim formulacijama, nego dokazima i odlukama nadležnih institucija.
Pitanje čitateljima: Da li smatrate da je u ovom slučaju primjerenije govoriti o „16 stradalih“, „16 poginulih“ ili „16 ubijenih“ – i koliko je izbor riječi važan dok postupci odgovornosti još traju?
