Francuska i Srbija posljednjih godina sve otvorenije grade političko, vojno i ekonomsko partnerstvo, a u Hrvatskoj se sve češće postavlja pitanje: šta Pariz zapravo vidi u Beogradu i zašto Srbija dobija tako važan prostor u francuskoj strategiji za Zapadni Balkan?
Srpski tabloidi to odmah prevode kao “paniku u Hrvatskoj”. Ali stvar je ozbiljnija od jeftinog navijanja. Hrvatski analitičari ne paniče zato što je Srbija kupila avione, nego zato što se iza toga vidi šira geopolitička igra. Francuska očito ne želi Srbiju prepustiti isključivo Rusiji, Kini ili Turskoj, nego je pokušava vezati za evropske i francuske interese.
I tu nastaje problem za Zagreb.
RAFALE NIJE SAMO AVION
Najviše pažnje izazvala je kupovina francuskih borbenih aviona Rafale. Srbija je s Francuskom potpisala ugovor o nabavci 12 Rafalea, čime Beograd pravi veliki zaokret u modernizaciji svoje vojske. To nije obična kupovina vojne opreme. To je politička poruka.
Do jučer se govorilo da je srpska vojska oslonjena na rusku tehnologiju, sovjetske sisteme i vojnu tradiciju prema Moskvi. Danas Srbija kupuje francuske avione, razgovara s Parizom o tehnologiji, energetici i strateškoj saradnji.
Francuska time dobija uticaj u Beogradu. Srbija dobija modernu vojnu tehnologiju i novu političku težinu. A Hrvatska dobija razlog da pažljivo prati šta se događa preko granice.
Jer na Balkanu se oružje nikada ne gleda samo kao oružje. Ovdje se svaki avion, tenk i raketni sistem odmah čita kao politička poruka.
PARIZ NE IGRA IZ LJUBAVI
Francuska ne radi ovo zato što “voli Srbiju” ili zato što želi nervirati Hrvatsku. Velike države ne vode politiku emocijama. One vode politiku interesom.
Pariz u Srbiji vidi veliko tržište, vojni posao, politički uticaj i državu koja ima težinu na Zapadnom Balkanu. Srbija je najveća zemlja regiona po broju stanovnika, ima snažan uticaj na BiH, Crnu Goru i Kosovo, a istovremeno balansira između EU, Rusije i Kine.
Za Francusku, to je prilika.
Ako Beograd ostane potpuno okrenut Moskvi i Pekingu, Pariz gubi uticaj. Ako ga kroz vojne, ekonomske i političke ugovore veže za sebe, Francuska postaje igrač koji može razgovarati s Vučićem kada drugi nemaju ulaz.
To je hladna geopolitika. Nema tu romantike.
HRVATSKU BRINE ŠIRA SLIKA
U Hrvatskoj posebno prate činjenicu da Francuska sve snažnije ulazi u odnose sa Srbijom. Nije to samo pitanje Rafalea. Tu su i francuske kompanije, infrastrukturni poslovi, trgovinska razmjena i politička podrška evropskom putu Srbije.
Prema dostupnim podacima, u Srbiji posluje više od 130 francuskih kompanija koje zapošljavaju hiljade ljudi, a trgovinska razmjena se mjeri milijardama eura. Kada se tome doda vojna saradnja, slika postaje jasnija: Francuska ne gradi slučajno most prema Beogradu.
Za Hrvatsku je posebno osjetljivo to što je i sama kupila Rafale od Francuske, smatrajući to velikim vojnim i političkim iskorakom. A sada isti tip aviona dolazi i Srbiji. To mijenja psihologiju regionalne ravnoteže.
Zagreb ne želi vidjeti Srbiju kao privilegovanog partnera Pariza, posebno ako Beograd istovremeno zadržava bliske odnose s Moskvom, ne uvodi sankcije Rusiji i vodi tvrdu politiku prema Kosovu.
SRBIJA KORISTI SVE STRANE
Vučićeva politika godinama se zasniva na sjedenju na više stolica. Sa Zapadom razgovara o EU, investicijama i tehnologiji. S Rusijom čuva političku podršku oko Kosova. S Kinom razvija velike infrastrukturne i sigurnosne poslove. S Turskom gradi regionalne kontakte.
Sada u tu sliku snažnije ulazi Francuska.
I tu je Vučićev dobitak. Ako može kupiti francuske avione, a istovremeno ne prekinuti odnose s Moskvom, on domaćoj publici može reći da je Srbija “nezavisna”, a strancima da je “partner”.
Pitanje je samo koliko dugo se takva politika može održavati.
Evropska unija od Srbije traži usklađivanje s vanjskom politikom EU, uključujući odnos prema Rusiji. Kritičari u Evropi upozoravaju da prodaja napredne vojne tehnologije zemlji koja ima bliske veze s Moskvom i Pekingom nosi sigurnosne rizike. To pitanje neće nestati samo zato što je ugovor potpisan.
NIJE PANIKA, NEGO UPOZORENJE
Naslov da su “Hrvati u panici” jeste dobar za klik, ali nije najprecizniji. Hrvatska prije svega vidi da se regionalna igra mijenja. Ako Francuska počne Srbiju tretirati kao centralnog partnera na Balkanu, Zagreb mora razmišljati kako da zaštiti vlastitu poziciju u EU, NATO-u i regionu.
To ne znači da će sutra izbiti rat. Ne znači ni da će Srbija zbog Rafalea postati vojni gospodar Balkana. Ali znači da se mijenja odnos snaga u percepciji.
A na Balkanu je percepcija često pola politike.
Srbija će Rafale koristiti kao dokaz da više nije samo ruski vojni klijent. Francuska će ih koristiti kao dokaz da može odvući Srbiju bliže Zapadu. Hrvatska će pažljivo gledati da li time Beograd dobija previše političkog prostora bez stvarnog odmaka od Moskve.
I to je suština cijele priče.
Nije problem što Francuska sarađuje sa Srbijom. Problem je ako Srbija dobija zapadnu tehnologiju, evropsku podršku i političke ustupke, a da zauzvrat ne mijenja ključne stvari u svojoj politici.
Ako Pariz zaista želi približiti Srbiju Evropi, onda Rafale ne smije biti samo veliki vojni posao. Mora biti dio ozbiljnog političkog uslovljavanja.
U suprotnom, Francuska neće “evropeizirati” Srbiju.
Samo će joj prodati skupe avione i dati Vučiću još jednu pobjedničku sliku za domaću publiku.
Izvori: Kurir, Poslovni dnevnik, Reuters, Dassault Aviation, RSIS.
