EVROPA ULAZI U OPASNU NUKLEARNU IGRU: NATO razmatra poteze bliže ruskoj granici
Evropska sigurnosna situacija ulazi u novu, još opasniju fazu. Dok NATO jača nuklearno odvraćanje, a države na istočnom krilu Alijanse traže veću zaštitu, raste strah da bi približavanje nuklearne infrastrukture ruskim granicama moglo izazvati novi talas naoružavanja i dodatno povećati rizik od direktnog sukoba.
Ipak, važno je razlikovati ono što je već potvrđeno od onoga što se tek razmatra. Nema zvanične potvrde da su američke nuklearne bombe već raspoređene u Poljskoj, Finskoj ili Litvaniji. Postoje, međutim, ozbiljne rasprave o tome da te zemlje dobiju veću ulogu u NATO-ovoj nuklearnoj strategiji.
Nuklearni arsenal u Evropi već je moderniziran
NATO otvoreno potvrđuje da se njegovo nuklearno odvraćanje oslanja na američko nuklearno oružje raspoređeno u Evropi. Sjedinjene Američke Države zadržavaju potpunu kontrolu nad tim bombama, dok pojedine evropske članice osiguravaju baze, avione i drugu infrastrukturu.
Prema zvaničnom godišnjem izvještaju NATO-a, modernizacija američkih nuklearnih bombi B61 u Evropi već je provedena. Procjene Federacije američkih naučnika govore da se u nekoliko evropskih država nalazi približno 100 do 120 takvih bombi.
Velika Britanija je 2025. godine najavila kupovinu 12 borbenih aviona F-35A i povratak u NATO-ovu nuklearnu vazdušnu misiju. Ti avioni mogu nositi i konvencionalno i nuklearno oružje.
Godinama se istovremeno priprema infrastruktura u američkoj bazi RAF Lakenheath u Engleskoj. Postoje snažni pokazatelji da je baza osposobljavana za mogući povratak američkih nuklearnih bombi, ali britanske i američke vlasti tradicionalno ne potvrđuju niti negiraju njihovo prisustvo.
Zbog toga se tvrdnja da su bombe već prebačene u Lakenheath ne može predstaviti kao potpuno potvrđena činjenica.
Poljska i Litvanija traže veću ulogu
Poljska i Litvanija potvrdile su da učestvuju u razgovorima o većoj ulozi u NATO-ovom sistemu nuklearnog odvraćanja.
To ne mora automatski značiti smještanje nuklearnih bombi na njihovoj teritoriji. Veća uloga može uključivati nabavku odgovarajućih aviona, učešće u planiranju, zaštitu baza, izviđanje ili druge vojne zadatke.
Poljska je za sada negirala da je donesena odluka o prihvatanju američkog nuklearnog oružja.
Litvanija je, međutim, tokom jula 2026. pokrenula postupak uklanjanja ustavne zabrane nuklearnog oružja i stranih vojnih baza. Njene vlasti tvrde da to ne znači da će bombe odmah biti raspoređene, već da država želi imati više mogućnosti ako se sigurnosna situacija dodatno pogorša.
I Finska je promijenila ranija zakonska ograničenja koja su se odnosila na nuklearno oružje. Takve odluke jasno pokazuju koliko je rat u Ukrajini promijenio način na koji evropske zemlje uz rusku granicu gledaju na vlastitu sigurnost.
Odvraćanje ili dodatna opasnost?
Zagovornici snažnijeg nuklearnog prisustva tvrde da bi ono odvratilo Rusiju od napada na članice NATO-a. Prema toj logici, Moskva bi morala računati da bi svaki napad mogao izazvati odgovor čitave Alijanse.
Problem je što ista mjera koja jednoj strani izgleda kao zaštita, drugoj može izgledati kao priprema za napad.
Raspoređivanje nuklearnih kapaciteta bliže Rusiji vjerovatno bi izazvalo odgovor Moskve. Rusija bi mogla razmjestiti dodatne rakete, ojačati nuklearne snage u Kalinjingradu i Bjelorusiji te označiti nove evropske vojne baze kao moguće mete.
Time države koje žele veću sigurnost mogu postati još važnije mete u eventualnom sukobu.
Ruski predstavnici već optužuju Veliku Britaniju i Francusku da prikriveno povećavaju svoje nuklearne sposobnosti. Kremlj tvrdi da ne namjerava napadati NATO, ali istovremeno poručuje da neće ignorisati poteze koje smatra prijetnjom ruskoj sigurnosti.
Takve izjave treba posmatrati i kao dio ruskog političkog i propagandnog pritiska, ali ne treba zanemariti mogućnost stvarnog vojnog odgovora.
Pročitaj više..
PUTIN OVO NIJE ŽELIO ČUTI: Zelenski uvjerio Amerikance da Rusija ipak može biti poražena
Najopasnija je neizvjesnost
Posebno je zabrinjavajuća ideja da se protivniku namjerno ne otkrivaju lokacije i razmjere nuklearnog raspoređivanja.
Zagovornici takve strategije tvrde da neizvjesnost pojačava odvraćanje. Međutim, ona može proizvesti i sasvim suprotan rezultat. Kada nijedna strana ne zna šta druga priprema, povećava se mogućnost pogrešne procjene, panične reakcije ili preventivnog vojnog poteza.
Evropa zbog toga možda nije pred neposrednim nuklearnim ratom, ali nesumnjivo ulazi u novu trku u naoružavanju.
NATO tvrdi da jača odbranu. Rusija tvrdi da odgovara na prijetnje NATO-a. Dok obje strane svoje poteze nazivaju odbrambenim, nuklearno oružje ponovo se približava centru evropske sigurnosne politike.
A kada se nuklearne bombe počnu predstavljati kao uobičajeno sredstvo zaštite, dovoljan je jedan pogrešan signal, jedna pogrešna procjena ili jedan incident da odvraćanje preraste u katastrofu.
Izvori: NATO, Vlada Velike Britanije, AP, Reuters i Federacija američkih naučnika.
