Otpor se širi u Srbiji: Građani javno prozvali policajce zbog nasilja u Valjevu
Godinu nakon brutalnih sukoba u Valjevu, događaji iz augusta 2025. godine ponovo su dospjeli u centar pažnje javnosti. Ovoga puta zbog poteza građana koji je izazvao burne reakcije vlasti i otvorio pitanje odgovornosti policajaca koji su učestvovali u nasilju.
Beogradski novinar Ljubodrag Stojadinović u autorskom tekstu objavljenom na Peščaniku podsjetio je na policijsko nasilje nad građanima i studentima u Valjevu. Njegov tekst posebno se bavi pitanjem ko je naređivao policijskim jedinicama, ko je izvršavao naređenja i zašto, kako navodi, do danas nije bilo jasnog suočavanja s odgovornošću.
Tokom intervencije 14. augusta 2025. godine policajci su, prema svjedočenjima i navodima koji su tada objavljivani, brutalno tukli građane i studente. Mnogi pripadnici policije bili su pod maskama, zbog čega je njihov identitet ostao nepoznat široj javnosti.
Upravo ta činjenica godinu dana kasnije postala je jedno od ključnih pitanja.
Ko su ljudi koji su tog dana koristili silu? Ko im je izdao naređenja? I da li je unutar policijskih struktura iko pokušao zaustaviti ono što se događalo na ulicama?
Odgovori na ta pitanja, prema Stojadinoviću, još nisu dobili javnostima zadovoljavajući odgovor.
Posebnu pažnju privukao je događaj godinu dana nakon nasilja. Građani Valjeva odlučili su javno pročitati imena policajaca za koje tvrde da su učestvovali u brutalnom postupanju prema demonstrantima.
Time su maske, barem simbolično, pale.
Građani koji su bili na ulicama pokušali su sami identifikovati one koje smatraju odgovornima za nasilje, tvrdeći da najbolje mogu prepoznati ljude koji su ih tukli upravo oni koji su tog dana bili njihove žrtve.
Takav potez izazvao je reakciju ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića, koji je osudio javno objavljivanje imena policajaca. Dačić je tvrdio da su pripadnici policije postupali defanzivno, što je dodatno raspirilo raspravu između vlasti i onih koji traže odgovornost za događaje u Valjevu.
Ovdje se otvara i ozbiljna dilema.
S jedne strane, identitet osumnjičenih ne bi trebalo utvrđivati javnim presudama, jer odgovornost mora biti dokazana kroz zakonitu proceduru. S druge strane, kada institucije mjesecima ne daju jasne odgovore, kod građana raste osjećaj da se sve pokušava gurnuti pod tepih.
Upravo taj osjećaj nekažnjivosti dodatno hrani proteste i građanski otpor u Srbiji.
Stojadinović zato događaje u Valjevu posmatra kao mnogo više od jednog dana policijskog nasilja. Za njega je to primjer sistema u kojem se, kako tvrdi, odgovornost spušta niz komandni lanac, dok se identiteti onih koji su koristili silu skrivaju iza uniformi i maski.
Godinu dana kasnije ostaje isto pitanje: ko je naredio policiji da interveniše na način koji je ostao zapamćen po brutalnosti i ko će za to odgovarati?
Građani su svojim postupkom pokazali da nisu spremni zaboraviti. A upravo je to ono čega se vlasti najviše moraju pribojavati kada institucije ne daju odgovore – da će javnost sama početi tražiti imena, činjenice i odgovornost.
Valjevo tako ostaje simbol jednog mnogo šireg sukoba: s jedne strane institucije i policijski aparat, a s druge građani koji traže da se zna ko je odgovoran za nasilje.
I dok se politička kriza u Srbiji nastavlja, jedno je očigledno – sjećanje na ono što se dogodilo nije nestalo, a građanski pritisak ne pokazuje znakove da će tek tako utihnuti.
