Izjava hrvatskog predsjednika Zoran Milanović ponovo je izazvala međunarodnu polemiku, ovaj put nakon što je reagovao ministar vanjskih poslova Izraela Gideon Sa'ar. Povod su Milanovićeve riječi upućene tokom rasprave o zahtjevu izraelskog ambasadora Gary Koren da Hrvatska protjera iranske diplomate.
Milanović je tada rekao da u Hrvatskoj „ne žele tuđe infekte i bacile“, dodajući da to važi i za Iran i za Izrael. Upravo je ta formulacija izazvala snažnu reakciju iz Tel Aviva.
Sa'ar je izjavu ocijenio uvredljivom i otišao korak dalje, rekavši da je riječ o retorici koja je „antisemitska“ i da predstavlja napad na Izrael i na cionizam. Tako je verbalni sukob dobio i širi politički kontekst, jer je pitanje antisemitizma jedno od najosjetljivijih u međunarodnim odnosima.
Međutim, kad se pogleda cijela situacija, vidi se da je spor nastao na liniji političkog stila i diplomatske osjetljivosti. Milanović je poznat po direktnom, često provokativnom načinu govora. Njegove izjave često zvuče kao da su iz kafanskog razgovora prebačene u predsjedničku kancelariju. Nekima je to „osvježavajuće“, drugima problematično, posebno kada se radi o osjetljivim međunarodnim temama.
S druge strane, reakcija izraelske diplomatije pokazuje koliko su riječi u geopolitici važne. Iz perspektive Izraela, svaka izjava koja se može protumačiti kao neprijateljska prema državi ili cionizmu vrlo brzo ulazi u zonu optužbi za antisemitizam.
Komentator bi tu možda rekao:
„Kad predsjednik govori kao da komentariše utakmicu, a diplomate slušaju svaku riječ kao da je rezolucija – sukob je skoro zagarantovan.“
Važno je primijetiti i još jedan detalj. Milanović je u istoj rečenici spomenuo i Iran i Izrael, pokušavajući poslati poruku da Hrvatska ne želi da bude prostor za tuđe geopolitičke sukobe. Međutim, u reakcijama se fokus prebacio gotovo isključivo na dio koji se odnosi na Izrael.
To je čest obrazac u međunarodnoj politici: jedna izjava može imati više značenja, ali svaka strana naglasi ono što joj najviše odgovara.
„Samo kažem“, rekao bi neko iz naroda:
„U politici jedna riječ može pokrenuti diplomatski rat, a druga ga smiriti.“
Na kraju ostaje pitanje da li je Milanović zaista mislio ono što mu se stavlja na teret ili je riječ o još jednom primjeru njegovog nefiltriranog političkog stila koji često izaziva reakcije širom svijeta. Kako god se tumačilo, jasno je da u međunarodnim odnosima granica između oštre kritike i uvrede može biti vrlo tanka.
