PALATA REPUBLIKE U BOJAMA IZRAELA: Solidarnost s jednim žrtvama ne bi smjela značiti šutnju o drugima
Palata Republike u Banjoj Luci osvijetljena je u bojama Izraela povodom treće godišnjice napada Hamasa od 7. oktobra 2023. godine. Iz Kabineta predsjednika Republike Srpske poručeno je da je riječ o sjećanju na ubijene i izražavanju solidarnosti s izraelskim narodom.
U saopćenju je navedeno da Republika Srpska napad na civile smatra terorizmom te da podrška Izraelu ostaje nepromijenjena. Istaknute su i historijske veze Srba i Jevreja i zajednička iskustva stradanja.
Ali 7. oktobar više nije datum koji se može posmatrati samo kroz ono što se dogodilo tog jednog dana. Nakon Hamasovog napada uslijedio je višegodišnji rat u kojem je Gaza pretrpjela ogromna razaranja i desetine hiljada palestinskih žrtava. Ujedinjene nacije i dalje izvještavaju o civilnim žrtvama, raseljenosti i teškim humanitarnim uslovima u Gazi.
Zato fotografija Palate osvijetljene izraelskim bojama prirodno otvara još jedno pitanje: može li se iskazivati solidarnost prema izraelskim civilima, a istovremeno jasno priznati i patnja palestinskih civila?
Odgovor bi trebao biti jednostavan — može i treba.
Nema ničeg pogrešnog u tome da se oda počast ljudima ubijenim 7. oktobra. Među njima su bili obični ljudi koji nisu odlučivali o politici svoje države. Njihove porodice imaju pravo na sjećanje, tugu i saosjećanje.
Ali upravo isti princip mora vrijediti i za palestinsku porodicu koja je izgubila dijete, majku, oca ili cijeli dom.
Ljudskost gubi smisao onda kada počnemo birati čije žrtve zaslužuju naše saosjećanje.
Ne moraš podržavati Hamas da bi žalio palestinsko dijete. Ne moraš podržavati izraelsku vladu da bi žalio izraelskog civila ubijenog 7. oktobra.
Možemo osuditi ubijanje izraelskih civila i istovremeno odbiti zatvoriti oči pred stradanjem palestinskih civila. Te dvije stvari nisu suprotstavljene.
Ako osvijetlimo zgradu za jedne žrtve, bilo bi ljudski makar riječima priznati i druge.
Jer dijete koje je izgubilo život nema političku stranku, nema vojnu strategiju i ne odlučuje gdje će biti rođeno.
Život jednog civila ne postaje manje vrijedan zato što se rodio s druge strane granice.
Solidarnost ne bi trebala imati nacionalnost, vjeru ili zastavu. Sjećanje na izraelske žrtve ne zahtijeva zaboravljanje palestinskih, baš kao što saosjećanje s palestinskim civilima ne znači opravdavanje napada Hamasa.
PITANJE ZA VAS: Možemo li konačno doći do toga da ne pitamo „čija je žrtva“, nego jednostavno priznamo da je izgubljen ljudski život?
Napišite svoje mišljenje u komentarima.
Izvor: RTRS, N1, UN OCHA.
