Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić osuđen je u Sloveniji na uvjetnu kaznu zatvora od četiri mjeseca, s rokom kušnje od godinu dana, kao i na uvjetnu novčanu kaznu od 10.000 eura. Presudu je, prema izvještajima više regionalnih medija, izrekao Okružni sud u Ljubljani u postupku koji se odnosi na zlostavljanje na radnom mjestu bivšeg ljubljanskog paroha Željka Lubarde.
Slučaj je izazvao veliki odjek jer se ne radi o običnom crkvenom sporu, nego o višegodišnjoj pravnoj i institucionalnoj borbi između bivšeg svećenika i vrha SPC-a. Lubarda tvrdi da je bio izložen pritiscima, mobingu i progonu nakon što je odbio povući prijavu i promijeniti iskaz u slučaju finansijskih malverzacija u Crkvenoj općini Ljubljana.
SPC, s druge strane, odbacuje optužbe i presudu opisuje kao skandaloznu. Iz Sinoda tvrde da Porfirije i njegov punomoćnik nisu bili obaviješteni da se postupak vodi, te da nisu dobili priliku da se izjasne o optužbama.
SLUČAJ KOJI SE NE MOŽE GURNUTI POD TEPIH
Prema ranijim izvještajima N1, slovensko tužiteljstvo je još u martu 2026. podiglo optužni prijedlog protiv Porfirija zbog zlostavljanja na radnom mjestu. Optužni prijedlog odnosio se na period kada je Porfirije bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski, a Željko Lubarda zaposlen u Crkvenoj općini Ljubljana.
Lubarda tvrdi da je cijeli problem počeo nakon što je, kao zakonski zastupnik Crkvene općine Ljubljana, podnio kaznenu prijavu protiv Perana Boškovića zbog sumnje na finansijske malverzacije. Prema navodima medija, Bošković je kasnije pravomoćno osuđen zbog pronevjere crkvenog novca.
Nakon toga, Lubarda tvrdi da su počeli pritisci. Navodi da se od njega tražilo da povuče prijavu i promijeni iskaz, što je odbio. Tvrdi da je upravo zbog toga počeo njegov progon unutar crkvenog sistema, uključujući premještaj, zabranu službe i na kraju raščinjenje.
Ako su ove tvrdnje tačne, onda ovo nije samo priča o jednom svećeniku. Ovo je priča o tome šta se dešava kada čovjek unutar institucije odbije šutjeti.
CRKVA, RADNO PRAVO I MOĆ
Najzanimljiviji dio ovog slučaja jeste sudar dvije logike. SPC tvrdi da su postavljanje i premještaj svećenika stvar kanonskog prava i unutrašnjeg crkvenog poretka. Međutim, slovenski sudovi očito su stvar gledali i kroz prizmu radnog prava.
To je ključna razlika.
Crkva može imati svoja pravila, svoju hijerarhiju i svoje kanone. Ali ako neko radi, prima platu, ima ugovor i status zaposlenog, onda se ne može ponašati kao da zakoni države ne postoje.
Upravo tu se otvara šire pitanje: gdje prestaje crkvena autonomija, a gdje počinje zaštita radnika?
Jer svećenik nije samo duhovno lice. U pravnom sistemu, on može biti i zaposlenik. A zaposlenik, bio on u firmi, javnoj ustanovi ili crkvenoj općini, ne smije biti izložen zlostavljanju na radu.
SPC TVRDI DA JE PROCES SPORAN
Treba jasno reći i drugu stranu. SPC tvrdi da Porfirije nije znao da se postupak protiv njega uopće vodi. Sinod je saopćio da Porfirije i njegov punomoćnik nisu bili obaviješteni o postupku, te da je riječ o ozbiljnim procesnim propustima.
To je važna tvrdnja. Ako bi se pokazalo da strana u postupku zaista nije imala priliku da se brani, to bi moglo biti ozbiljno pravno pitanje. Zato ovaj slučaj ne treba predstavljati kao potpuno zatvorenu priču dok se ne vidi hoće li biti daljih pravnih koraka i kako će slovenske institucije odgovoriti na tvrdnje SPC-a.
Ali isto tako, činjenica da SPC presudu naziva politički motiviranom ne briše suštinu slučaja. Postoji bivši svećenik koji godinama tvrdi da je bio žrtva mobinga. Postoje raniji radni sporovi. Postoje izvještaji o pravomoćnim odlukama slovenskih sudova u korist Lubarde. Nova.rs je ranije objavila da su slovenski radni sudovi utvrdili zlostavljanje na radu i da je Lubardi isplaćena odšteta.
To više nije samo “lična svađa” ili “napad na crkvu”. To je pravni problem.
KAD INSTITUCIJA BRANI SEBE, A NE ČOVJEKA
Najveća poruka ovog slučaja nije samo u kazni od četiri mjeseca uvjetno ili 10.000 eura uvjetne novčane kazne. Najveća poruka je u pitanju: šta se dešava s čovjekom koji se suprotstavi moćnoj instituciji?
Lubarda tvrdi da je prošao kroz godine pritisaka, poniženja i institucionalnog progona. SPC tvrdi da je riječ o besmislenim tužbama i politički motiviranom postupku. Sud u Sloveniji je, prema medijskim izvještajima, donio odluku koja za SPC predstavlja udarac, a za Lubardu potvrdu da njegova borba nije bila uzaludna.
Za javnost je važno jedno: niko ne bi smio biti iznad zakona. Ni direktor, ni političar, ni vladika, ni patrijarh, ni crkvena općina.
Vjera ne bi smjela biti štit za mobing. Crkvena hijerarhija ne bi smjela biti zid iza kojeg radnik nema prava. A duhovni autoritet ne bi smio značiti da čovjek nema kome da se obrati kada tvrdi da je zlostavljan.
Ovaj slučaj će sigurno imati nastavak, barem u javnosti. SPC će ga predstavljati kao napad na crkvu i patrijarha. Lubardina strana će ga predstavljati kao pobjedu radnika i čovjeka koji nije pristao da šuti.
Ali jedno pitanje ostaje visiti u zraku: ako institucija koja propovijeda pravdu ne može podnijeti sudsku provjeru vlastitih postupaka, kakvu poruku šalje vjernicima?
Jer pravda ne prestaje na vratima crkve.
A zakon, barem u ozbiljnoj državi, ne bi smio kleknuti ni pred mantijom.
Izvori: Jutarnji list, Dnevnik.hr, Nova.rs, N1, Index, SPC.
