Javier Bardem u Cannesu rekao ono što mnogi u Hollywoodu izbjegavaju: “Šutnja nije neutralnost”
Nekad jedna rečenica na filmskom festivalu odjekne jače od crvenog tepiha, haljina i aplauza. Javier Bardem, jedan od najpoznatijih španskih glumaca, u Cannesu nije pričao samo o filmu. Pričao je o Gazi. I rekao ono što se mnogima neće svidjeti: po njemu, ako čovjek šuti pred onim što naziva genocidom, onda ta šutnja više nije oprez — nego podrška.
Bardem je u Cannesu predstavljao film “The Beloved” / “El ser querido”, a na konferenciji za medije upitan je da li se boji posljedica po karijeru zbog svojih javnih stavova o Gazi. Odgovorio je da strah postoji, ali da čovjek mora moći pogledati sebe u ogledalo. Dodao je da je spreman snositi posljedice zbog javnog govora o Palestincima i Gazi.
Kad glumac ne želi da glumi neutralnost
Ovo je zanimljivo baš zato što dolazi iz svijeta filma. Tamo se često sve mjeri ugovorima, agentima, studijima i imidžom. Jedna “pogrešna” rečenica može zatvoriti vrata. Ali Bardem sada tvrdi da se, uprkos strahu, stvari mijenjaju. Prema Al Jazeeri i RTE-u, rekao je da mu javno osuđivanje onoga što se dešava u Gazi nije donijelo manje posla, nego čak više poziva i ponuda.
I tu je suština. Bardem ne govori kao političar koji skuplja poene, nego kao čovjek koji kaže: ako vidiš patnju i praviš se da ne vidiš, to nije neutralnost. To je izbor.
Naravno, oko riječi “genocid” vodi se velika međunarodna i pravna bitka.
Međunarodni sud pravde još nije donio konačnu presudu u predmetu Južne Afrike protiv Izraela, ali je Izraelu ranije naložio privremene mjere da spriječi djela genocida i popravi humanitarnu situaciju u Gazi. Izrael odbacuje optužbe za genocid i tvrdi da ratuje protiv Hamasa, a ne protiv palestinskog naroda.
Zašto ova izjava pogađa živac
Bardemova rečenica pogađa jer dira u ono najneugodnije pitanje: šta radiš kad znaš da ljudi stradaju, a tebi je lakše da šutiš?
Nije ovo samo priča o jednom glumcu. Ovo je priča o svima nama. Jer danas svako ima ekran u ruci. Snimci iz Gaze, mrtvi civili, djeca pod ruševinama, glad, šatori, bolnice, sve to više nije daleko. Reuters je ranije prenio da su zdravstvene vlasti u Gazi prijavile više od 72.000 ubijenih od početka rata, dok se brojke i dalje osporavaju u političkim raspravama.
Zato Bardemova poruka i izaziva komentare. Jedni će reći: “Bravo, konačno neko poznat govori.” Drugi će reći: “Glumci neka se drže filma.” Ali baš tu nastaje problem. Ako umjetnici, novinari, sportisti i obični ljudi smiju govoriti o svemu osim o mrtvima, onda nije problem u njima, nego u društvu koje bi najradije da patnja bude tiha.
Na kraju, Bardem nije otkrio novu istinu. Samo je rekao glasno ono što mnogi misle tiho: šutnja ponekad nije mir. Ponekad je samo udobna fotelja iz koje se ne čuje tuđi plač.
Napomena: Bardem koristi izraz “genocid” kao svoj javni stav. Pravna kvalifikacija je predmet međunarodnih postupaka i političkih sporova.
Izvori: Klix, Al Jazeera, RTE, Reuters, Međunarodni sud pravde.
