STRAH U IZRAELU RASTE: IRAN SLABI, TURSKA SE DIŽE KAO NOVA VELIKA PRIJETNJA
Izrael je godinama gledao prema Iranu kao prema glavnoj prijetnji. Teheran, rakete, Hezbollah, dronovi, nuklearni program, saveznici širom regije. To je bila stara sigurnosna računica. Ali sada se u izraelskim krugovima sve glasnije spominje nova adresa straha, Ankara.
Turska pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdoğana sve više se nameće kao sila koja želi popuniti prostor koji ostavlja oslabljeni Iran. Dok se Iran troši u ratovima, sankcijama i unutrašnjim problemima, Turska gradi vojnu industriju, širi uticaj u Siriji, sve glasnije govori o Gazi i pokušava se vratiti u igru oko američkih borbenih aviona F 35.
Za Izrael to nije mala stvar. Jer Turska nije Iran. Turska je članica NATO saveza, ima jaku vojsku, ozbiljnu industriju, geografski položaj i političke ambicije koje daleko prelaze njene granice. Upravo zato u Jerusalemu sve više zvone alarmi.
TURSKA VIŠE NIJE SAMO GLASNA DRŽAVA
Godinama je Erdoğan gradio imidž lidera koji govori ono što mnogi na Bliskom istoku žele čuti. Oštro napada Izrael, predstavlja se kao zaštitnik Palestinaca i pokušava Tursku vratiti u centar islamskog i regionalnog uticaja.
Ali sada se više ne radi samo o govorima. Turska razvija dronove, ratne brodove, domaći borbeni avion i vojnu industriju koja joj daje sve više samostalnosti. Ankara ne želi biti samo posmatrač. Ona želi biti igrač bez kojeg se ništa veliko ne može završiti.
Tu počinje izraelska nervoza. Iran je bio poznati neprijatelj. Turska je komplikovanija. S njom se ne može postupati isto, jer sjedi za stolom NATO saveza i ima otvorena vrata prema Washingtonu.
F 35 KAO TAČKA PUCANJA
Najveći strah Izraela sada je mogućnost da Turska ponovo uđe u priču oko aviona F 35. To nisu obični avioni. To je najosjetljivija zapadna vojna tehnologija i simbol vojne nadmoći.
Izrael već koristi F 35 i godinama računa na to da će imati prednost nad svim regionalnim rivalima. Ako bi Turska dobila takvu tehnologiju, u izraelskoj računici to više ne bi bila samo prodaja aviona. To bi bio politički zemljotres.
Zato Benjamin Netanyahu javno upozorava Ameriku da takav potez može poremetiti ravnotežu moći na Bliskom istoku. Kada Netanyahu, koji dobro zna koliko mu znači podrška Washingtona, javno ide protiv ideje koja se dopada Donaldu Trumpu, jasno je da Izrael ovo ne vidi kao sitnicu.
TRUMP VOLI ERDOĞANA, NETANYAHU NE SPAVA MIRNO
Donald Trump je više puta hvalio Erdoğana i nazivao ga snažnim liderom. Trump voli političare koji izgledaju odlučno, koji govore direktno i koji se predstavljaju kao ljudi dogovora. Ali ono što je za Trumpa možda prilika za veliku trgovinu, za Izrael je moguća sigurnosna noćna mora.
Netanyahu sada pokušava zaustaviti ono što se još može zaustaviti. On ne želi da Turska dobije tehnologiju koja bi joj dala dodatnu vojnu težinu u regiji. Posebno ne u trenutku kada Ankara sve otvorenije napada izraelsku politiku i pokušava se pozicionirati kao zaštitnik muslimanskog svijeta.
Drugim riječima, Izrael poručuje Americi: možete vi voljeti Erdoğana, ali mi živimo u ovom komšiluku.
NOVI VATRENI PRSTEN
Izraelski analitičari godinama su govorili da Iran pokušava izgraditi šijitski vatreni prsten oko Izraela preko svojih saveznika u Libanu, Siriji, Iraku i Jemenu. Sada se sve češće čuje upozorenje da bi Turska mogla pokušati graditi sunitsku verziju tog prstena.
To ne znači da je Turska već krenula u direktni vojni obračun s Izraelom. Ali znači da Izrael ozbiljno prati svaki turski potez u Siriji, Gazi, istočnom Mediteranu i Washingtonu.
Turska želi biti prisutna tamo gdje se odlučuje. Ako se razgovara o Gazi, Ankara želi mjesto za stolom. Ako se govori o Siriji, Turska već ima ljude i vojsku na terenu. Ako se razgovara o ravnoteži moći, Erdoğan želi da ga niko ne može zaobići.
To je ono što plaši Izrael.
ISTORIJA KAO POLITIČKO ORUŽJE
U cijeloj priči pojavljuje se i pitanje armenskog genocida. Izrael je godinama izbjegavao punu političku težinu te teme zbog odnosa s Turskom. Sada, kada su odnosi s Erdoğanom sve lošiji, ta tema se vraća kao pritisak na Ankaru.
To pokazuje kako se u velikoj politici koristi sve. I avioni, i lobiji, i historija, i stare rane. Grčki, kiparski, armenski i izraelski interesi u Washingtonu sada se mogu naći na istoj strani, svako iz svog razloga, ali s istim ciljem, spriječiti da Turska izađe iz ove krize jača nego prije.
Tu nema romantike. To je čista geopolitika.
BLISKI ISTOK DOBIJA NOVU MAPU STRAHA
Iran je možda slabiji nego prije, ali to ne znači da je Izrael sigurniji. Naprotiv, nova opasnost za Izrael može biti upravo to što se prostor moći otvara za Tursku.
Ankara ne želi igrati malu ulogu. Erdoğan ne želi da ga tretiraju kao običnog NATO člana s istoka Evrope. On želi da Turska bude sila koja odlučuje, pregovara, pritišće i utiče.
A kada jedna ambiciozna država jača baš u trenutku kada druga regionalna sila slabi, onda se mijenja cijela karta.
Satira je u tome što svi govore o miru, a svi kupuju, proizvode ili traže novo oružje. Trump hvali Erdoğana, Netanyahu upozorava Trumpa, Erdoğan odbacuje kritike, a Bliski istok opet liči na sobu punu ljudi koji tvrde da ne žele požar, dok svako drži upaljač u džepu.
Izrael sada više ne gleda samo prema Teheranu. Gleda prema Ankari.
To je velika promjena.
Iran je bio stari strah.
Turska bi mogla biti novi.
A ako Ankara dobije američku tehnologiju pete generacije, Netanyahu zna da se više ne radi samo o diplomatiji. Radi se o tome ko će narednih godina imati glavnu riječ na Bliskom istoku.
Izvori: Slobodna Bosna, Jerusalem Post, Reuters, Axios, Fox News, Times of Israel
