OVO JE BOSNA I HERCEGOVINA: Dok drugi šire mržnju, Nešad iz Teočaka pomaže gradnju pravoslavne crkve
Dok se ljudi na Balkanu godinama dijele po naciji, vjeri i prezimenu, iz jednog malog mjesta u Bosni i Hercegovini stiže priča koja podsjeća da još nije sve izgubljeno.
U vremenu kada nas svakodnevno zatrpavaju svađama, podjelama i pričama ko je “naš”, a ko “njihov”, jedan čovjek iz Teočaka pokazao je nešto što vrijedi više od hiljadu političkih govora. Nešad Durmić, komšija muslimanske vjeroispovijesti, pridružio se akciji prikupljanja priloga za izgradnju pravoslavne crkve brvnare u Priboju.
I tu stane cijela priča o Bosni i Hercegovini. Ne ona koju nam često serviraju kroz sukobe i prepucavanja, nego ona prava, komšijska, ljudska i iskrena.
Teočak i Priboj su susjedna mjesta između Tuzle i Bijeljine. Ljudi se tu znaju, sreću, pomažu i žive jedni pored drugih. Upravo zbog toga ovaj potez Nešada Durmića nije doživljen samo kao donacija, nego kao poruka da među običnim ljudima još ima poštovanja, obraza i ljudskosti.
Na Fejsbuk stranici “Gornji Priboj Popović – Izgradnja crkve” objavljena je fotografija zahvalnice koju je Srpska pravoslavna crkva, odnosno nadležna Crkvena opština, uručila Nešadu Durmiću. Iznos donacije nije objavljen, ali u ovoj priči to ionako nije ni najvažnije. Nekad je važnije ono što stoji iza geste nego sama cifra.
Jer danas nije malo stati uz komšiju kad znaš da će to mnogi komentarisati. Nije malo pokazati poštovanje prema tuđoj vjeri u vremenu kada mnogi jedva poštuju i svoju. Nije malo biti čovjek u vremenu kada je najlakše biti huškač sa tastature.
Zato i ne čudi što je ova objava izazvala lavinu pozitivnih reakcija. Komentari poput “Kapa do poda… bravo ljudino”, “Eh da nas je više takvih, bilo bi nam svima dobro” i “Divan gest” možda najbolje pokazuju koliko su ljudima ovakve priče potrebne.
Narod se zasitio mržnje. Narod se zasitio onih koji stalno traže razlog za podjelu. Ljudi žele da vide da u ovoj zemlji još ima komšija, još ima obraza, još ima dobrih primjera koji ne pitaju kako se ko zove, nego kakav je čovjek.
I baš zato ova priča vrijedi više nego što na prvi pogled izgleda.
Jer crkva će se sagraditi od drveta, kamena i rada. Ali ovakvi potezi grade nešto još važnije — povjerenje među ljudima.
A bez toga nema ni Bosne i Hercegovine.
Izvor: Blic
