“Kinezi su ljuti”: Ono što se događa prolazi ispod radara Europe
Dok se svijet bavi sukobima na Bliskom istoku, mnogima promiče jedna važna stvar: kako na sve to gleda Kina. Upravo na to upozorava hrvatski profesor povijesti Zvonimir Stopić, koji kaže da u Evropi „ispod radara prolazi“ koliko je Kina zapravo nezadovoljna razvojem situacije oko Irana.
Kineska vanjska politika već decenijama počiva na nekoliko principa: suverenitet država, neuplitanje u tuđe unutrašnje poslove i rješavanje sporova mirnim putem. Zato je razumljivo što Peking oštro reaguje na vojne udare na Iran. Prema riječima Stopića, kineska reakcija na napade koje su izveli Sjedinjene Američke Države i Izrael bila je prilično žustra.
Razlog nije samo politika – nego i energija. Iran je važan partner za Kinu, posebno kada je riječ o nafti. Procjene govore da više od 90 posto iranske nafte ide upravo prema kineskom tržištu. Kad se napadnu naftna postrojenja, to automatski pogađa i kineske interese.
Komentator bi tu rekao:
„Kad dirneš naftu, diraš i ekonomiju. A kad dirneš ekonomiju – velike sile odmah postanu nervozne.“
Stopić smatra i da je Izrael pogriješio kada je napao iranska naftna postrojenja jer takav potez može uvući velike sile u širi sukob. Drugim riječima, lokalni rat lako može postati globalni problem.
Zanimljiv je i detalj koji mnogima promiče. Uoči napada na Iran trebale su se održati zajedničke pomorske vježbe Kine, Rusije i Irana. Ipak, Kina se na kraju nije pojavila. To pokazuje da Peking pažljivo balansira – želi zadržati utjecaj, ali ne želi otvoreno ulaziti u konflikt.
„Samo kažem“, rekao bi neko iz naroda:
„Kina rijetko pravi nagle poteze. Oni radije čekaju i gledaju gdje će se vaga na kraju nagnuti.“
Još jedan važan element kineske strategije je oslanjanje na međunarodne institucije, posebno Ujedinjeni narodi. Peking nastoji jačati svoju ulogu unutar tih struktura i često naglašava potrebu za globalnim pravilima i stabilnošću.
Ali možda je najzanimljiviji dio cijele priče – energija. Kina je posljednjih godina izgradila nevjerovatno fleksibilan energetski sistem. I dalje oko pola energije dolazi iz uglja, ali država masovno ulaže u hidroelektrane, nuklearne elektrane, solarne panele i vjetroelektrane.
U mnogim segmentima obnovljive energije Kina je već globalni lider.
Zbog toga su otporniji na energetske šokove nego većina drugih velikih ekonomija. Ako nafta poskupi ili opskrba bude poremećena, Kina ima alternativu – ubrzano povećanje električne energije i širenje električnih automobila.
Na kraju ispada da Peking možda jeste nezadovoljan onim što se događa na Bliskom istoku, ali istovremeno radi ono što Kina radi najbolje: dugoročno planira.
„Samo kažem“:
dok drugi ratuju i prepiru se, Kina često koristi vrijeme da tiho gradi svoju ekonomsku i energetsku snagu.
