Ovo je cijena rata: Amerika potrošila milijarde, a kraj se još ne vidi

Rat u Iranu već košta 25 milijardi dolara: kad se rat vodi daleko, račun dođe svima

Rat uvijek počne velikim riječima.

Sigurnost, prijetnja, pobjeda, strategija.

A onda dođe račun — i više se ne priča samo o raketama, nego o milijardama.
Američki rat protiv Irana, poznat kao operacija “Epic Fury”, do sada je koštao oko 25 milijardi dolara, rekao je vršilac dužnosti kontrolora Pentagona Jules Hurst pred Odborom za oružane snage Zastupničkog doma. To je prva službena procjena cijene ovog rata koju je javno iznijela Trumpova administracija. Hurst je rekao da je najveći dio novca otišao na municiju, ali i na operacije, održavanje i zamjenu opreme.

Milijarde se najlakše troše kad ih narod ne vidi odmah

Brojka od 25 milijardi dolara zvuči kao nešto daleko. Kao da to nije stvaran novac. Ali jeste. To su škole, bolnice, putevi, plate, stanovi, lijekovi, pomoć običnim ljudima. Samo što se u ratu sve to pretvori u municiju, gorivo, avione, brodove i rakete.

Pentagon kaže da je ovo dosad najpreciznija javna procjena troškova operacije. Wall Street Journal navodi da procjena uključuje municiju, operacije aviona i brodova, kao i uništenu ili zamijenjenu opremu. Nezavisne procjene spominju da bi ukupni trošak mogao biti i veći, između 25 i 35 milijardi dolara.
I tu je problem. Kad rat krene, političari ga predstavljaju kao “neophodan”. Ali rijetko odmah kažu koliko će trajati i koliko će koštati. Narodu se prvo prodaje strah, a račun se donese kasnije.

Rat nije samo front, rat je i kasa

Pete Hegseth i Trumpova administracija brane rat tvrdnjom da je cilj zaustaviti Iran da dođe do nuklearnog oružja. To jeste ozbiljna tema. Niko normalan ne želi nuklearni Iran, pogotovo u regionu koji već gori od sukoba.
Ali pitanje je drugo: da li Amerika ima jasan kraj ove priče? Jer ako rat nema jasan kraj, onda 25 milijardi nije kraj troška, nego samo prva velika stavka.
Defense News prenosi da je Hurst rekao kako je većina potrošnje vezana za naoružanje, a da će se dodatni zahtjevi za finansiranje slati nakon potpune procjene troškova sukoba.
To narodski znači: ovo još nije završni račun. Ovo je samo ono što se do sada priznalo.

Obični ljudi uvijek plate tuđu “veliku strategiju”

Najveća prevara rata je što ga vode moćni, a plaćaju ga obični. Amerikanci ga plaćaju kroz budžet, inflaciju i poreze. Ljudi na Bliskom istoku ga plaćaju strahom, ruševinama i životima. Ostatak svijeta ga plaća kroz skuplju naftu, skuplji prevoz i nervozna tržišta.
To je kao kad gazda kafane razbije pola lokala u tuči, a onda račun prebaci konobarima, gostima i komšijama. On se poslije hvali da je pokazao snagu, a drugi skupljaju staklo.

Tako i ovdje. Političari pričaju o pobjedi. Generali o operacijama.

Pentagon o municiji. A običan čovjek samo vidi da sve postaje skuplje i da niko ne zna kada će se ludilo završiti.
Moj stav je jasan: opasnost od nuklearnog Irana ne treba potcijeniti. Ali ni rat bez jasnog kraja ne treba prodavati kao uspjeh samo zato što vojska ima moć da udara. Prava snaga nije samo znati započeti pritisak. Prava snaga je znati gdje se staje.
Rat se uvijek predstavlja kao pitanje sigurnosti, ali na kraju najčešće postane pitanje cijene — i to cijene koju ne plaćaju oni koji su ga najglasnije tražili.

Kratak realan komentar

Brojka od 25 milijardi dolara pokazuje da ovaj sukob više nije samo vojna operacija, nego ogroman politički i finansijski teret. Ako cilj nije jasno definisan, trošak će rasti, a javnost će sve više pitati šta se tačno kupuje tim novcem. Rat koji nema kraj brzo postane rupa bez dna.

Napomena za kraj teksta:

Tekst je napisan na osnovu izvještaja Reutersa, Wall Street Journala, Defense Newsa i drugih medija koji su prenijeli izjavu Julesa Hursta pred Odborom za oružane snage Zastupničkog doma. Iznos od 25 milijardi dolara predstavlja trenutnu procjenu Pentagona, a konačni troškovi mogu biti veći jer operacija i dalje proizvodi dodatne izdatke.