Mašić brani nova zaduženja: “Penzioneri ne troše novac na Tenerifima”
Mašić, krediti i penzioneri: Nije problem pomoći ljudima, problem je kad država živi od pozajmice do pozajmice
Kad političar kaže da će uvijek podržati novo zaduživanje ako će novac završiti kod penzionera i radnika s najnižim primanjima, to na prvu zvuči humano. Ko normalan može biti protiv penzionera? Ko može biti protiv toga da čovjek s najnižom penzijom dobije više?
Ali tu počinje ozbiljan problem. Jer država se ne može dugoročno voditi kao kuća u kojoj svaki mjesec fali za račune, pa se stalno ide po novi kredit.
Federalni zastupnik Damir Mašić rekao je za N1 da bi podržao zaduživanje Federacije BiH ako ono donosi više sredstava onima s najnižom plaćom ili najnižom penzijom. Dodao je da penzioneri taj novac ne troše na Sejšelima, Tenerifima ili Karibima, nego u Federaciji BiH i BiH.
Penzionerima treba više, ali kredit nije čarobni štapić
Da budemo pošteni: penzioneri u Federaciji BiH zaista žive teško. Najniža penzija za korisnike koji su pravo ostvarili prije 1. januara 2026. povećana je sa 599,28 KM na 666,40 KM, a zagarantovana penzija na 795,31 KM. To jeste povećanje, ali i dalje nije život dostojan čovjeka ako znamo cijene hrane, lijekova, režija i osnovnih potreba.
Zato nije sporno da penzije treba povećavati. Sporno je pitanje: **odakle novac i šta država radi da ga zaradi?
Ako se novac za penzije i plate puni zdravom ekonomijom, većim brojem radnika, jačim firmama i boljom naplatom poreza — to je dobro. Ali ako se stalno dižu krediti da se pokrije tekuća potrošnja, onda to nije strategija. To je odgađanje problema.
Lako je dignuti kredit kad ga narod vraća
Vlada FBiH je već ranije najavila pripreme za emisiju euroobveznica do 800 miliona eura na Londonskoj berzi. U budžetu za 2026. planirani su primici od dugoročnog zaduživanja od skoro 1,98 milijardi KM, od čega se 1,56 milijardi KM odnosi na direktno vanjsko zaduživanje.
E tu običan čovjek ima pravo da pita: ako se već zadužujemo, gdje su veliki projekti? Gdje su fabrike? Gdje su investicije koje će sutra vraćati dug? Gdje je reforma javne uprave? Gdje je rezanje nepotrebnih troškova?
Jer kredit za penzionera danas može zvučati kao pomoć. Ali ako iza toga nema plana, sutra taj isti dug vraćaju njegova djeca i unuci.
Najopasnija politika je ona koja kaže: “Daj danas, sutra ćemo vidjeti.” Tako su nas godinama doveli do države u kojoj se vlast hvali povećanjima, a rijetko govori koliko sve to košta.
Penzioner ne ide na Tenerife. To je tačno. Ali ne ide ni političar u red pred apoteku da broji može li kupiti terapiju. Ne sjedi ministar s penzionerom da bira između računa i mesa. Zato je ružno kad se penzioneri koriste kao štit za svako novo zaduženje.
Pomoći penzionerima — da. Dizati kredite bez ozbiljne reforme — opasno. Jer dug nikad ne nestane. Samo promijeni džep iz kojeg se vraća.
Izvori: N1, Faktor, Vlada FBiH, Federalni zavod MIO/PIO, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.
