RUSIJA ZAUSTAVILA TOK NAFTE: Njemačka strahuje od nestašice goriva
Njemačka opet dobija hladan podsjetnik koliko je opasno kada ti tuđa slavina drži vlastitu ekonomiju.
Ovdje nije stvar samo u nafti. Stvar je u zavisnosti, planiranju i iluziji da će se velike krize uvijek nekako riješiti same od sebe.
Prema navodima medija, Rusija je obustavila transport kazahstanske nafte kroz naftovod Družba, a to direktno pogađa rafineriju u Schwedtu. Ta rafinerija je važna za Berlin i sjeveroistok Njemačke jer proizvodi dizel, benzin, kerozin i loživo ulje.
Važno je reći jednu stvar: ne radi se o običnoj ruskoj nafti, nego o kazahstanskoj nafti koja ide kroz rusku transportnu mrežu. Ali problem je isti — kada ti roba mora proći kroz tuđe ruke, nisi potpuno slobodan.
Zalihe postoje, ali problem tek dolazi
Za sada panike nema. Nafta koja je već krenula kroz Bjelorusiju i Poljsku stići će u narednim danima. Rafinerija ima i određene zalihe, a dio nafte može doći iz luke Rostock.
Zbog toga bi proizvodnja tokom maja mogla ostati na oko 85 do 90 posto kapaciteta. Dakle, građani vjerovatno neće odmah vidjeti prazne pumpe ili nagli skok cijena.
Ali pravi problem može doći u junu.
Ako ne stignu nove količine sirove nafte, rafinerija bi mogla pasti na 65 do 70 posto kapaciteta. A to je već ozbiljna stvar. Predstavnici radnika upozoravaju da rafinerija ispod 80 posto rada postaje ekonomski problematična. Drugim riječima, ne isplati se dugo raditi tako slabo.
To može značiti manje goriva, skuplje cijene, gašenje nekih linija i pritisak na radna mjesta.
Ovo nije samo energetska kriza, ovo je lekcija iz zavisnosti
Psihološki gledano, ova priča pokazuje staru ljudsku grešku: dok sve radi, niko ne razmišlja šta će biti ako prestane.
Njemačka je godinama gradila sistem u kojem jeftina energija i stabilni tokovi sirovina djeluju kao nešto normalno. Kao da će uvijek biti tu. A onda dođe rat, sankcije, geopolitika, pritisci, zatvaranje ruta — i odjednom svi shvate da ekonomija ne stoji samo na velikim fabrikama, nego i na cijevima, lukama, ventilima i tuđim odlukama.
To je kao kad čovjek ima jednu platu, jedan posao, jedan izvor prihoda i kaže: “Ma dobro je, radi.” A onda firma zatvori vrata. Tek tada shvati da nije imao rezervni plan, nego samo nadu.
Isto je ovdje. Rafinerija u Schwedtu može tražiti alternativu preko Rostocka ili Gdanjska, ali ni to nije jednostavno. Treba novac, dozvole, kapaciteti, tehnička prilagodba. Čak ni svaka nafta nije ista. Ta rafinerija je navikla na težu naftu, sličnu ruskoj. Lakša nafta iz drugih izvora može napraviti nove tehničke probleme.
Zato ova vijest nije samo “Rusija zatvorila slavinu”. Preciznije bi bilo reći: Evropa sada plaća cijenu sistema koji je predugo zavisio od ruta koje ne kontroliše.
Moj stav je jasan: najveća greška nije što se kriza desila, nego što se godinama pravilo da se neće desiti.
Kad ti tuđa ruka drži ventil, nemoj se čuditi kad jednog dana ostaneš bez pritiska.
