SVIJET NA IVICI ENERGETSKOG ŠOKA: Iran i SAD ne popuštaju ni milimetar
Hormuz, uranij i benzin: jedna kriza može udariti po cijelom svijetu
Nije ovo više samo priča o Iranu, Americi i Bliskom istoku. Ovo je priča o tome koliko je današnji svijet krhak.
Jedan tjesnac, jedna odluka, jedna raketa ili jedna tvrdoglava izjava — i cijene goriva mogu otići gore kao da ih neko gura dizalicom.
Prema Reutersu, SAD i Iran su ostali zakucani na dvije velike tačke: iranski obogaćeni uranij i plovidba kroz Hormuški tjesnac. Donald Trump poručuje da Amerika želi da Iran preda zalihe visoko obogaćenog uranija, uz tvrdnju da ga Teheran ne smije imati.
Iran, s druge strane, tvrdi da njegov nuklearni program nije za bombu, nego za civilne svrhe. Tu već vidimo problem: jedna strana kaže “opasnost”, druga kaže “naše pravo”. A između toga stoji svijet koji strahuje od novog velikog požara.
Kad Hormuz kihne, svijet dobije temperaturu
Hormuški tjesnac nije obična morska ruta. To je energetsko grlo svijeta. Američka EIA ga opisuje kao jedan od najvažnijih svjetskih naftnih prolaza, a kroz njega u normalnim okolnostima ide ogroman dio globalne nafte. Zato svaka prijetnja tom prolazu odmah udara po tržištu, po pumpama, po fabrikama, po prevozu i na kraju po običnom čovjeku.
Iran sada govori o kontroli plovidbe i mogućim naknadama. Amerika kaže: ne može. Trump poručuje da Hormuz mora ostati otvoren i besplatan. Marco Rubio je dodatno zaoštrio stvar, rekavši da bi iranski sistem naplate plovidbe učinio diplomatski dogovor praktično nemogućim.
To znači da se ne prepiru samo oko mora.
Prepire se oko pravila cijelog svjetskog poretka. Ko smije naplaćivati prolaz? Ko kontroliše trgovačke puteve? Ko ima snagu da kaže “ovdje se prolazi samo pod mojim uslovima”?
Najskuplji račun uvijek plati običan narod
Najgore je što cijenu ovakvih kriza ne plaćaju prvo generali i predsjednici. Plaća je čovjek koji sipa gorivo za posao. Plaća je prevoznik koji vozi robu. Plaća je porodica kojoj hrana poskupi jer je transport skuplji. Plaća je radnik kojem plata ostane ista, a cijene svaki mjesec idu gore.
Međunarodna agencija za energiju upozorava da bi tržište nafte već u julu i avgustu moglo ući u “crvenu zonu” zbog ljetne potražnje, smanjenih zaliha i problema s izvozom s Bliskog istoka. To je ozbiljna poruka. Nije panika, ali jeste alarm. Jer kada energija poskupi, ne poskupi samo benzin. Poskupi skoro sve.
Zato su ovi pregovori važni i ljudima koji nikad nisu bili ni blizu Irana. Ako dogovor propadne, svijet bi mogao gledati novu rundu udara, odmazde i energetskog šoka. Ako dogovor uspije, možda se kriza bar malo smiri.
Ali trenutno ne izgleda lako. Iran neće da preda uranij. Amerika neće da prihvati iransku kontrolu Hormuza. A svijet stoji sa strane i čeka, kao putnik na pumpi koji gleda cijenu goriva i zna da se ova igra velikih sila na kraju uvijek prelomi preko njegovog novčanika.
Napomena: Tekst je zasnovan na izvještajima Reutersa, Jutarnjeg lista/Hine, IEA i EIA. Neki navodi dolaze od diplomatskih i obavještajnih izvora, pa ih treba tretirati kao izvještaje, a ne kao konačno potvrđene činjenice.
Izvori:
Jutarnji list/Hina/Reuters; Reuters o iranskom uraniju; Reuters o izjavi Marca Rubija; Reuters i Guardian o upozorenju IEA; U.S. Energy Information Administration o značaju Hormuškog tjesnaca.
