Prva zajednička vježba Srbije i NATO-a otvorila velika pitanja u regionu
Srbija vježba s NATO-om, ali poruka je veća od same vježbe
E ovo je vijest koja se ne može progutati tek tako: Srbija, zemlja koja godinama ponavlja da je vojno neutralna, počela je zajedničku vojnu vježbu s NATO-om. I to ne negdje daleko, nego u bazi “Jug” i na poligonu “Borovac” kod Bujanovca.
Prema Ministarstvu odbrane Srbije, vježba se zove “NATO–Srbija”, traje do 23. maja 2026., a učestvuje oko 600 pripadnika Vojske Srbije i vojski Italije, Rumunije i Turske. Tu su i vojni planeri i posmatrači iz više zemalja, među njima SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Crna Gora. Vježbom rukovodi pukovnik Branislav Stevanović, zamjenik komandanta Treće brigade Kopnene vojske.
I sad dolazi ono najzanimljivije: ovo nije vježba za paradu i slikanje.
Uvježbavaju se stvari koje se koriste u operacijama podrške miru: osiguranje baza, rad na kontrolnim punktovima, kontrola masovnih okupljanja i borbene operacije u urbanoj sredini.
Neutralnost na papiru, saradnja na terenu
Srbija zvanično kaže da ostaje vojno neutralna. NATO također navodi da poštuje tu politiku neutralnosti, a odnosi Srbije i NATO-a razvijaju se kroz program Partnerstvo za mir, kojem se Srbija pridružila 2006. godine.
Ali narod vidi ono što se dešava na terenu. A na terenu nije parola, nego uniforma. Nisu saopštenja, nego zajednička komanda, obuka i koordinacija.
Da se razumijemo: ovo ne znači da Srbija sutra ulazi u NATO. To bi bilo pretjerivanje. Ali znači nešto drugo: Beograd, koliko god javno igrao na kartu neutralnosti, praktično održava veze i sa Zapadom. Al Jazeera piše da Srbija istovremeno jača vojsku kupovinom oružja od NATO članica, ali i od Rusije i Kine.
To je ona poznata balkanska politika: jednom rukom prema Moskvi, drugom prema Briselu, trećom, ako bi moglo, prema Pekingu. Samo što država nema tri ruke, pa se kad-tad vidi gdje je pritisak najveći.
Posljedice za region
Za region je ovo važna poruka. Srbija želi pokazati da nije izolovana. NATO želi pokazati da ima otvoren kanal s Beogradom. A susjedi gledaju i pitaju se: šta se stvarno sprema, a šta je samo vojna rutina?
Primjer iz života je jednostavan. Kao čovjek koji stalno govori da nije ni na čijoj strani, ali svake sedmice ide kod jednog komšije da zajedno popravljaju ogradu, vježbaju alat i dogovaraju sigurnost kuće. Može on govoriti “neutralan sam”, ali ljudi gledaju s kim provodi vrijeme.
Zato ova vježba nije samo vojna. Ona je politička slika. I pokazuje da se iza velikih riječi o neutralnosti često krije mnogo praktičnija računica.
Jak kraj: U politici nije najvažnije šta država govori pred kamerama, nego s kim vježba kad se kamere pomjere malo u stranu.
Napomena: Ovo nije potvrda ulaska Srbije u NATO. Radi se o zajedničkoj vježbi u okviru postojeće saradnje i uz zvanično zadržavanje politike vojne neutralnosti.
Izvori: Ministarstvo odbrane Srbije, NATO/JFC Naples, Radio Slobodna Evropa, Al Jazeera, N1, Danas.
