Bosna i Hercegovina ponovo je došla u situaciju da zbog političkog razvlačenja i neurađenog domaćeg zadatka posljedice mogu plaćati obični građani i privreda.
Ovoga puta problem nije samo neka politička svađa koja će proći za tri dana. Riječ je o mogućem stavljanju BiH na sivu listu zbog nedovoljno uređenog sistema borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma.
Narodski rečeno: međunarodne institucije gledaju da li država ima dovoljno jasna pravila da se kroz banke, firme i transakcije ne provlači sumnjiv novac.
Ako država ne pokaže da ima ozbiljan sistem kontrole, onda dobija etiketu rizične zemlje. A kad dobiješ takvu etiketu, ne pati samo politika. Pate banke, firme, dijaspora, izvoznici, uvoznici i na kraju običan čovjek koji čeka uplatu iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Švedske ili Amerike.
Najveći udar mogao bi se osjetiti kroz međunarodne novčane transakcije. Novac iz inostranstva mogao bi dolaziti sporije, banke bi mogle tražiti više papira, više objašnjenja i više provjera. Ono što je ranije završavano za dan ili dva, moglo bi trajati mnogo duže. Za građane to znači nervozu, čekanje i dodatne troškove. Za privredu to znači zastoj, komplikacije i skuplje poslovanje.
Posebno je važna dijaspora. Ljudi iz inostranstva svake godine šalju milijarde maraka u Bosnu i Hercegovinu.
Taj novac ne ide samo za luksuz. Od tog novca mnogi roditelji plaćaju lijekove, račune, hranu, školovanje djece, obnovu kuća i svakodnevni život. Ako se transferi uspore ili poskupe, to će se odmah osjetiti u mnogim porodicama.
Još veći problem mogu imati firme koje rade s inostranstvom. Izvoznici i uvoznici žive od brzine novca, ugovora i robe. Ako uplata kasni, kasni roba. Ako roba kasni, kasni posao. Ako posao kasni, gube se kupci. Jedna administrativna kočnica može napraviti lanac problema.
Ekonomski stručnjaci upozoravaju da bi pojedine transakcije, umjesto nekoliko dana, mogle trajati i do deset dana. Za nekoga ko prima jednu uplatu mjesečno to je problem. Za firmu koja svakodnevno radi sa stranim partnerima, to može biti ozbiljan udarac.
BiH je već ranije bila na sivoj listi, 2015. godine, i trebalo joj je gotovo tri godine da se izvuče. To je najbolji dokaz da se u ovakve probleme lako upadne, ali se iz njih teško izlazi. Nije dovoljno samo usvojiti zakon na papiru. Treba ga provoditi u praksi. Treba pokazati da institucije rade svoj posao, da banke imaju jasna pravila i da država zna kontrolisati finansijske tokove.
Najžalosnije je što se sve ovo moglo izbjeći. Moneyval je još ranije upozoravao da BiH mora usvojiti ključne zakone i popraviti sistem. Ali kao i mnogo puta do sada, rokovi su prolazili, politika se nadmudrivala, a građani opet čekaju račun.
Ovo nije samo priča za ekonomiste i bankare. Ovo je priča za svakog čovjeka koji ima nekoga u dijaspori, za svakog malog poduzetnika, za svaku firmu koja uvozi robu, za svakog izvoznika koji pokušava raditi normalno.
Jer kada država dobije lošu etiketu, tu etiketu ne nose ministri na reveru. Nose je građani u banci, firme na tržištu i radnici kroz manje posla.
Izvori: Vijesti.ba, Slobodna Bosna, Federalna televizija.
