Dogovor koji više liči na predah nego na mir: Hormuz otvoren, ali Bliski istok i dalje stoji na buretu baruta
Kako prenosi Tportal.hr, nakon novog dogovora oko krize na Bliskom istoku, kroz Hormuški tjesnac već su prošli saudijski supertankeri sa milionima barela nafte. Na papiru — dobra vijest. U praksi — tek mali znak da svijet može odahnuti, ali samo na kratko.
Jer ovdje se ne radi samo o brodovima, nafti i jednoj pomorskoj ruti. Hormuški tjesnac je žila kucavica svjetske ekonomije. Kad se tamo zakuha, cijene goriva, hrane, lijekova i robe mogu osjetiti ljudi od Evrope do Balkana. Zato nije čudo što se svaki dogovor odmah prati pod lupom.
Mir ili samo pauza do nove krize?
Analitičar Goran Bandov ovaj dokument vidi više kao primirje nego kao pravi mir. I tu je, realno, teško ne složiti se. Jer pravi mir ne nastaje tako što se samo otvori prolaz za tankere i kaže: “Hajde da sad pričamo 60 dana.”
Problem je što je Bliski istok prepun otvorenih rana. Iran, Izrael, Libanon, Hezbolah, američki interesi, sankcije, luke, nuklearni program — sve je to toliko zamršeno da djeluje naivno očekivati veliko rješenje za dva mjeseca.
Tonči Tadić posebno upozorava na neobičan dio priče: navodni pobjednik plaća navodno poraženom 300 milijardi dolara kroz fond za razvoj Irana. I tu se običan čovjek odmah zapita: čekaj, ko je ovdje pobijedio, ko izgubio, a ko sve ovo na kraju plaća?
Svi žele pobjedu za svoju publiku
Ovakvi sporazumi često se pišu tako da svaka strana može pred svoj narod izaći kao pobjednik. Jedni će reći da su otvorili Hormuz. Drugi da su natjerali protivnike na ustupke. Treći da su spriječili veći rat.
Ali iza tih političkih rečenica ostaje ono najvažnije pitanje: šta ako se za nekoliko sedmica opet desi napad? Šta ako Hezbolah krene prema sjeveru Izraela? Šta ako Izrael odgovori po Libanonu? Šta ako Iran opet zatvori ili naplaćuje prolaz kroz Hormuz?
To su pitanja zbog kojih stručnjaci ne slave prerano. Jer jedna raketa, jedan pogrešan potez ili jedna provokacija mogu srušiti sve što se sada pokušava predstaviti kao diplomatski uspjeh.
Svijet zavisi od jednog uskog prolaza
Najveća pouka ove krize je koliko je svijet krhak. Nije problem samo nafta. Kroz taj region prolaze i proizvodi važni za gnojiva, lijekove, plastiku i industriju. Dakle, kad se zaustave brodovi u Perzijskom zaljevu, posljedice ne osjeti samo veliki biznis, nego i običan čovjek na kasi.
Zato ovaj dogovor jeste važan, ali nije razlog za veliko slavlje. Više liči na flaster preko duboke rane. Hormuz je možda otvoren, ali mir još nije ni blizu. A tih 60 dana moglo bi biti najdužih i najopasnijih 60 dana za cijelu regiju.
Izvor: Tportal.hr
