Nauka tek sada objašnjava ono što vjernici praktikuju stoljećima: šta se dešava u tijelu kada postimo?
Post nije samo odricanje od hrane. Nije ni samo gladovanje, kako ga mnogi površno gledaju. Za muslimane je post prije svega ibadet, disciplina, čišćenje duše i podsjetnik čovjeku da nije rob stomaka, navika i prohtjeva. Ali zanimljivo je da moderna nauka sve više pokazuje da se tokom posta u tijelu mogu pokrenuti i duboki biološki procesi.
Jedan od najzanimljivijih među njima zove se autofagija.
Na prvu riječ zvuči komplikovano, skoro kao nešto iz laboratorije što običan čovjek ne treba ni pokušavati razumjeti. Ali suština je jednostavna: kada tijelo određeno vrijeme ne dobija hranu, ćelije počinju štedjeti, popravljati i reciklirati ono što je oštećeno ili nepotrebno. Kao da organizam kaže: “Hajde da očistimo unutrašnji nered.”
Otkriće koje je donijelo Nobela
Japanski naučnik Yoshinori Ohsumi dobio je Nobelovu nagradu za medicinu 2016. godine zbog istraživanja autofagije. On je pokazao kako ćelije razgrađuju i ponovo koriste vlastite oštećene dijelove.
Važno je odmah reći: autofagija ne znači da tijelo “jede bolesne ćelije” na način kako se to često senzacionalno piše po društvenim mrežama. Preciznije je reći da ćelija reciklira svoje stare, oštećene ili nepotrebne komponente. To je prirodni mehanizam održavanja reda unutar ćelije.
Zamislite kuću u kojoj se godinama ništa ne baca. Stare stvari se gomilaju, prašina se skuplja, pokvareni predmeti zauzimaju prostor. Autofagija je kao veliko unutrašnje spremanje. Ono što više ne služi, razgrađuje se i koristi ponovo kao sirovina ili energija.
Kakve veze ima post s tim?
Tu priča postaje posebno zanimljiva. Kada čovjek jede stalno, tijelo je uglavnom zauzeto varenjem, skladištenjem i korištenjem hrane. Ali kada nastupi period bez hrane, organizam mijenja režim rada.
Kod posta, posebno kada traje više sati, tijelo počinje trošiti zalihe energije, nivo insulina se mijenja, a ćelije se prilagođavaju novom stanju. U tim uslovima može se pojačati proces autofagije.
Muslimanski post u Ramazanu ima posebnost: od zore do zalaska sunca nema ni hrane ni vode. To ga razlikuje od mnogih modernih oblika povremenog posta, gdje se voda uglavnom dozvoljava. Ipak, zajednička stvar je ista — tijelo ulazi u period bez unosa hrane, a to može pokrenuti određene metaboličke promjene.
Zato nije pogrešno reći da muslimanski post ima i biološku dimenziju. Ali bi bilo pogrešno tvrditi da je Nobelova nagrada “dokazala Ramazan” ili da post automatski liječi bolesti. Nauka ne voli takve velike tvrdnje bez dokaza.
Duhovna praksa i tjelesna disciplina
Ljepota posta je upravo u tome što spaja ono što čovjek često razdvaja: dušu i tijelo.
Vjernik posti radi Boga, radi samokontrole, zahvalnosti i čišćenja srca. Ali dok se čovjek suzdržava od hrane, pića, loših riječi i loših navika, njegovo tijelo prolazi kroz promjene koje nauka danas sve ozbiljnije istražuje.
Post čovjeka podsjeti koliko je slab bez čaše vode. Podsjeti ga koliko često jede iz navike, a ne iz potrebe. Podsjeti ga koliko puta posegne za hranom, kafom, cigaretom, telefonom ili ljutnjom samo zato što ne zna stati.
I možda je baš u tome velika mudrost posta: nije cilj samo da stomak bude prazan, nego da čovjek vidi čime je sve bio pretrpan.
Ne praviti čudo tamo gdje treba razum
Ipak, ovdje treba biti pošten. Autofagija je važan prirodni proces, ali nije čarobni lijek. Ne može se reći: “Posti i izliječit ćeš rak, dijabetes ili sve bolesti.” To bi bilo neodgovorno i opasno.
Ljudi koji imaju dijabetes, ozbiljne bolesti, trudnice, starije osobe i oni koji koriste terapije moraju se savjetovati s ljekarom prije posta. Islam i sam poznaje olakšice za one koji ne mogu postiti, a to nije slabost nego mudrost.
Nauka može objasniti dio onoga što se dešava u tijelu, ali ne treba od nje praviti reklamu. Post je mnogo više od zdravstvenog trenda. On je disciplina, karakter, zahvalnost i podsjetnik da čovjek nije stvoren samo da troši.
Autofagija pokazuje da tijelo ima nevjerovatnu sposobnost unutrašnje obnove. Otkrića Yoshinorija Ohsumija pomogla su svijetu da bolje razumije kako ćelije čiste i popravljaju same sebe.
A muslimanski post, praktikovan stoljećima, danas se sve češće posmatra i kroz tu naučnu prizmu. Ne zato da bi se vjera dokazivala laboratorijom, nego da bi čovjek bolje razumio koliko je mudro ono što često uzima zdravo za gotovo.
Post nije samo glad. Post je zaustavljanje. A ponekad se čovjek tek kad stane — počne obnavljati iznutra.
Izvori: Nobel Prize, Cleveland Clinic, PubMed Central / istraživanja o ramazanskom postu i autofagiji.
