Kako prenosi Večernji, Njemačka planira smanjiti kvotu za radnike sa Zapadnog Balkana, što bi direktno moglo pogoditi građane Bosne i Hercegovine koji su preko takozvanog Pravila o zapadnom Balkanu planirali otići na rad u tu zemlju.
To ne znači da se vrata Njemačke potpuno zatvaraju. Ali znači da se prolaz sužava. I to baš za ljude iz naših krajeva, koji su godinama punili njemačke fabrike, skladišta, gradilišta, hotele, restorane i transportne firme.
Do sada je godišnja kvota iznosila 50.000 odobrenja, a plan je da se vrati na 25.000. Za nekoga je to samo broj. Za naše ljude to može značiti duže čekanje, teži put do papira i manje šanse da se preko regularnog posla ode u Njemačku.
NJEMAČKA BI RADNIKE, ALI POD SVOJIM USLOVIMA
Njemačka je godinama slala dvije poruke odjednom. S jedne strane govorila je da joj nedostaje radnika. S druge strane, domaća politika sve više steže priču o migracijama.
I tu nastaje kontradikcija. Privreda traži ruke koje rade, ali politika sluša birače koji traže strožu kontrolu ulaska stranaca. Na kraju račun plaća radnik iz BiH, Srbije, Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije ili Albanije.
Pravilo o zapadnom Balkanu bilo je jedan od rijetkih puteva za ljude bez priznate diplome ili specijalne kvalifikacije da legalno dođu do posla u Njemačkoj. Nije bilo savršeno, ali je mnogima otvorilo vrata. Trebao ti je konkretan posao, ugovor i ispunjeni uslovi, pa se moglo krenuti u proceduru.
Sada se šalje poruka da će mjesta biti manje.
To ne znači da Njemačka više ne treba radnike. Treba ih. Ali očigledno želi birati pažljivije, usporiti dolazak i smiriti domaću političku scenu.
ZA BIH TO MOŽE BITI I ŠANSA I OPOMENA
Ekonomist Zoran Pavlović za Avaz je rekao da bi smanjenje kvote moglo značiti manji odlazak naših radnika, ali i da se vidi kako se investicijski ciklus u Njemačkoj usporava. Njemačka industrija već neko vrijeme ne izgleda onako moćno kao prije. Fabrike smanjuju planove, dio firmi najavljuje rezove, a tržište rada više nije onaj stari magnet bez kraja.
Ali nemojmo se zavaravati. To što će manje ljudi moći otići u Njemačku ne znači automatski da će BiH procvjetati.
Ako čovjek ostane u BiH zato što ne može otići, a ovdje ga dočeka plata od koje ne može živjeti, to nije pobjeda države. To je samo zaključavanje problema u vlastitom dvorištu.
BiH ne smije slaviti tuđu rampu kao svoj uspjeh. Pravi uspjeh bi bio da ljudi ostaju zato što ovdje imaju dobar posao, normalnu platu, sigurnost, školu za djecu, zdravstvo koje radi i državu koja ih ne ponižava na svakom šalteru.
Ako ljudi ostaju samo zato što im Njemačka smanjuje kvotu, onda to nije razvoj. To je prisilni ostanak.
VRIJEME JE DA SE BALKAN PROBUDI
Godinama smo gledali kako najbolji radnici odlaze. Majstori, vozači, njegovatelji, varioci, konobari, električari, medicinari, građevinci. Odlazili su jer ovdje nisu vidjeli budućnost. Njemačka ih je uzela jer su vrijedni, prilagodljivi i spremni raditi.
Sada, kada Njemačka smanjuje prostor, vlasti u BiH imaju pitanje pred sobom: šta ćete ponuditi tim ljudima?
Ne može se više samo kukati da nema radnika. Ne može se radniku nuditi minimalac, a očekivati njemačka disciplina. Ne može se mladom čovjeku reći “ostani u svojoj zemlji”, a onda ga tjerati da radi bez ugovora, bez slobodnog dana i bez dostojanstva.
Ako BiH želi zadržati ljude, mora ih platiti. Mora otvoriti ozbiljne programe zapošljavanja. Mora ulagati u domaću proizvodnju, poljoprivredu, obrte i male firme. Mora prestati čekati da stranci naprave fabriku i zaposle narod za sitan novac.
JER NI NJEMAČKA VIŠE NIJE RAJ
Ova odluka pokazuje još jednu stvar: Njemačka se mijenja. To više nije ona priča u kojoj odeš, radiš i sve ti odmah krene. Kirije su visoke, troškovi života rastu, papiri traju, a poslovi više nisu sigurni kao nekada.
Prema njemačkom statističkom uredu Destatis, zaposlenost je u prvom kvartalu 2026. pala, a sezonski prilagođeni pad iznosio je 61.000 osoba u odnosu na prethodni kvartal. Dakle, ni njemačko tržište rada nije više bez problema.
Zato ova priča nije samo vijest o kvotama. Ovo je znak vremena.
Njemačka sužava vrata. Balkan gubi ventil kroz koji su ljudi godinama bježali od lošeg sistema. A običan čovjek opet ostaje između dvije vatre: tamo sve teže do papira, ovdje sve teže do normalnog života.
Na kraju, nije pitanje hoće li Njemačka primiti 50.000 ili 25.000 radnika.
Pravo pitanje je: hoće li BiH konačno postati zemlja iz koje ljudi ne žele pobjeći čim dobiju prvu priliku?
Izvori: Večernji, Avaz, Bundesagentur für Arbeit, Destatis, TAZ, Relokate HR.
