Kako prenosi portal Slobodna Bosna, književnik Vladimir Arsenijević napadnut je u ranim jutarnjim satima ispod Brankovog mosta u Beogradu, neposredno prije komemoracije žrtvama genocida u Srebrenici.
Događaj je nakon incidenta otkazan zbog sigurnosnih razloga. I tu dolazimo do pitanja koje se ne može zaobići: u kakvom društvu čovjek može dobiti batine samo zato što želi odati počast mrtvima?
Prema Arsenijevićevim riječima, na lokaciji ga je dočekala grupa od dvadesetak ili tridesetak ljudi. Naveo je da su ga udarali, vrijeđali i prijetili mu, dok su prostor predviđen za komemoraciju išarali porukama. Na njegovom licu, kako je zabilježeno, bili su vidljivi tragovi napada.
Policija i nadležne institucije sada bi morale javnosti dati jasne odgovore: ko su napadači, jesu li identificirani i kako je moguće da grupa ljudi nesmetano napadne čovjeka u centru glavnog grada?
NI MRTVIMA NE DAJU MIRA
Prije incidenta, koalicija „Ljudi pamte ljude“ postavila je na toj lokaciji veliku ikebanu oblikovanu kao Cvijet Srebrenice. Uz nju je ostavljena poruka sa brojem 8.372 i riječima da ljudi pamte ljude.
Organizatori su objasnili da je njihov gest bio posvećen žrtvama, njihovim porodicama, miru i kulturi sjećanja. Nije bilo poziva na osvetu, nasilje niti mržnju. Bio je to pokušaj da se u Beogradu, na Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, javno oda počast ubijenima.
Ali nekima je, izgleda, i cvijet prijetnja. Nekima smeta i tišina. Nekima je nepodnošljivo da se u njihovom gradu spomenu ljudi koji su ubijeni, kao da će brisanjem natpisa, razbijanjem cvijeća ili premlaćivanjem aktivista nestati ono što se dogodilo.
Neće nestati.
Možete otkazati jedan skup, ali ne možete otkazati prošlost. Možete pokušati ušutkati jednog čovjeka, ali činjenice zbog toga neće postati manje istinite.
KAD BATINE POSTANU ODGOVOR NA SJEĆANJE
Arsenijević je nakon napada poručio da incident neće zaustaviti njihov rad i budući aktivizam. To je važna poruka, jer bi cilj ovakvih napada mogao biti upravo zastrašivanje ljudi koji javno govore o ratnim zločinima i stradanju nevinih.
Posebno zabrinjava činjenica da je komemoracija morala biti otkazana zbog sigurnosti učesnika. To znači da su nasilnici, barem tog jutra, uspjeli nametnuti svoju volju. Građani koji su došli da mirno odaju počast morali su se povući, dok je grupa koja je koristila nasilje izazvala strah i prekid događaja.
To nije samo problem organizatora. To je problem države, policije, tužilaštva i cijelog društva. Jer kada se dozvoli da šake odlučuju ko smije položiti cvijet, sutra će iste šake odlučivati ko smije govoriti, pisati ili drugačije misliti.
Koaliciju „Ljudi pamte ljude“ čine nevladine organizacije, fondacije, umjetnici i aktivisti okupljeni oko čuvanja sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Oni su pozvali institucije Srbije da 11. juli uvrste u službeni kalendar datuma koji se obilježavaju.
O tom prijedlogu može se politički razgovarati, ali se na njega ne smije odgovarati udarcima, prijetnjama i zastrašivanjem.
ŠTA ĆE SADA URADITI DRŽAVA?
Nakon ovakvog incidenta nisu dovoljne prazne osude i saopćenja napisana reda radi. Potrebna je istraga, identifikacija odgovornih i jasan odgovor institucija da nasilje neće biti tolerirano, bez obzira na ime žrtve ili temu događaja.
Šutnja bi poslala opasnu poruku da se napadi na ljude koji njeguju kulturu sjećanja mogu proći nekažnjeno. Brza reakcija, s druge strane, pokazala bi da u Beogradu ipak postoji prostor za drugačiji glas, za ljudskost i za poštovanje žrtava.
Narodski rečeno, niko ne traži da svi misle isto. Ali mora postojati granica ispod koje se ne ide. Ta granica su batine, prijetnje i napadi na čovjeka koji je došao položiti cvijet mrtvima.
Ako društvo nije sposobno zaštititi mirnu komemoraciju, onda problem nije u cvijetu niti u poruci. Problem je mnogo dublji. Problem je u onima koji se još uvijek više boje istine nego nasilja.
Izvor: Slobodna Bosna
